Dosad smo putovali na molitvu u Zagreb, sad oni mogu k nama u Ljubljanu
Čelnici Katara financirali su uz ljubljansku džamiju i riječku te londonsku
Molitva se od prošlog tjedna čuje tu pod 40-metarskim minaretom u slovenskoj metropoli, između Šiške i Bežigrada. Više od pola stoljeća čekali su vjernici muslimanske vjeroispovijesti taj trenutak. Ljubljana je, eto, posljednja metropola u našem susjedstvu koja je dobila – džamiju. Najmodernija džamija u Europi otvorila je svoja vrata, posljednji radnici su otišli, a prvi vjernici ulaze. Prijelomni trenutak za muslimane u Sloveniji.
– Dosad smo na molitvu morali ići u džamiju u Zagreb, jer jedno je moliti se u džamiji, a drugo u dnevnoj sobi ili prenamijenjenom skladištu. Nemam riječi kojima bih opisao svoju sreću – kaže nam Esad Mujčić (63) nakon što je izišao s molitve.
Selili se pedeset godina
– U Ljubljani živim posljednjih 45 godina, i otad se priča o gradnji džamije. Prošli smo mi vjernici prošlih pola stoljeća cijeli grad seleći se s lokacije na lokaciju, no sve su to bila polovična rješenja. Najprije smo imali kuću u Grablovičevoj ulici, u koju je moglo stati stotinu ljudi, možda i manje. Godine 2007. preselili smo se u Pržan u nešto veću kuću, pa smo zatim nekoliko godina bili u starom skladištu građevinskog materijala koje smo sami adaptirali. Molitve smo kasnije održavali i u ljubljanskim Fužinama, u najmu je bio jedan stari vojni objekt, pa za bajrame u halu Tivoli. Kažem, prošli smo cijeli grad, selili smo se pet puta i sad smo napokon tu, u džamiji koja će ostati za sva vremena... – presretan
je Mujčić te poentira:
– Za mene vjernika to je kao da sam iz prastarog fiće sjeo u Mercedes! Zapravo, ma kakav Mercedes, kao da sam sjeo u..., ma ni sam ne znam, u Jaguar! E da, Jaguar. Iz fiće u Jaguar. To je prava usporedba.
Muftija Nedžad ef. Grabus, vjerski vođa muslimana u Sloveniji, kojih ondje ima otprilike 80.000, dočekuje nas na ulazu i kaže:
– Donedavno smo zaista zbog džamije išli u Zagreb, a sada Zagrepčani mogu i k nama u Ljubljanu.
Fotografija nestala u krađi
Koja je ljepša, zagrebačka ili ljubljanska džamija?
– Naša! Nije provokacija, već je vrijeme drugo. Tehnika napreduje, načini gradnje. Znate, za mene je u doba kad sam bio student, zagrebačka džamija bila simbol kako džamija treba izgledati. A danas, desetljećima kasnije, koncepti su se promijenili. Vjerujem da će i vjernici iz Hrvatske dolaziti u našu džamiju, kako bi osjetili duhovnost, njezin intenzitet, na jedan drugi način – priča muftija Grabus.
Sjećate li se doba kada je u Zagrebu otvorena džamija?
– Kako da ne! Bio sam te 1987. godine u vojsci. Kao mladi vojnik u Podgorici...
Koji ste bili rod?
– U vojsci? Intendant! Znate li što je to? Kuhar! Svi su iz moje generacije odlazili u pješaštvo, a mene su, kako sam još bio u četvrtom razredu srednje škole, pozvali u vojsku ipak par mjeseci kasnije. I završio sam u kuharima. Uh, kad se sjetim toga doba, kuhalo se sve, a najčešće grah – prisjeća se veselo svoje mladosti vjerski vođa pa dodaje:
– Meni je, baš u vojsci, jedan vojnik pokazao časopis u kojem je bio odličan tekst o otvorenju zagrebačke džamije. Tek sam kasnije, nakon što sam završio vojsku, prvi put i ušao u nju. Imao sam sjajnu fotografiju iz mladosti baš iz zagrebačke džamije na Borovju, uhvatio me jedan fotograf u duhovnom stanju. Nažalost, za vrijeme rata u mojem stanu u Sarajevu pokradene su sve stvari, sve je nestalo, a jedna od onih stvari koje nikad nisam prežalio upravo je i ta fotografija iz Zagreba.
Danas, kad ulazite u ljubljansku džamiju, novu, vašu, kako to uspoređujete s prvim ulaskom u džamiju na Borovju?
– U zagrebačku sam ušao kao promatrač. Sve je već bilo gotovo. A u gradnju ljubljanske džamije bio sam uključen od samog početka. Od ideje do realizacije. Od same ideje koju smo 2006. razrađivali gradonačelnik Ljubljane Zoran Jankovič i ja, do kupnje zemljišta, natječaja, pa sve do prve molitve koju smo imali prošli tjedan, u petak 7. veljače. Muftije u pravilu imaju džamiju u koju se mogu uspeti na mimber, odnosno govornicu, i održati govor vjernicima, a ja sam morao proći mnogo teži i dulji put da bih održao taj govor. Morali smo je sagraditi, ali uspjeli smo!
Kako je izgledala ta prva molitva? Pet desetljeća pokušavali su muslimani u Ljubljani sagraditi svoje sveto mjesto...
– Mnogo ljudi bilo je na moli