STIGLI SPISI ZA TORNJEVE DO 135 METARA
Za 200 milijuna eura priprema se gradnja ‘Dubaija’ na zagrebačkoj Savici
Otvorene prijetnje, svađe, prozivanja, pokušaj državnoga udara, prosvjedi, okupljanje vjernika po gradovima, litije... Ovo je samo dio događanja u Crnoj Gori u proteklih nekoliko mjeseci u kojoj su glavni akteri službena Podgorica i službeni Beograd. Sve što se događa u nekada površinom najmanjoj republici bivše države s jedne strane pokazuje koliko su duboke podjele u Crnoj Gori, a s druge strane kod običnih građana dovodi do sve većih strahova o mogućim težim incidentima pa i sukobima koji bi završili krvavo. Odnosi između Crne Gore i Srbije dodatno su narušeni krajem prošle godine kada je u Skupštini Crne Gore izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim se predviđa da država postaje vlasnik svih vjerskih objekata koji su izgrađeni do prosinca 1918. godine ako vjerske zajednice ne dokažu vlasništvo.
Dio crnogorske oporbe i predstavnici Srpske pravoslavne crkve smatraju da je ovaj zakon neustavan i tražili su da se povuče iz procedure. Zbog donošenja zakona došlo je do incidenta u Skupštini u Podgorici kada su zastupnici oporbenog Demokratskog fronta (DF) pokušali spriječiti usvajanje zakona, zalijetali se prema zastupnicima vladajuće koalicije, gađali ih bocama i čašama i čupali mikrofone. Sve to prelilo se i na ulice širom Crne Gore, gdje su prosvjedi i litije postali svakodnevna stvar.
“Vučićevi jastrebovi” u akciji
Prije nekoliko dana, na obljetnicu smrti bivšeg ministra obrane SR Jugoslavije Pavla Bulatovića ubijenoga u atentatu 2000., crnogorska policija srbijanskom ministru obrane Aleksandru Vulinu i srbijanskom vojnom izaslanstvu nije dopustila ulazak u državu u vojnim odorama.
“Žao mi je što je srpska odora toliko strašna u Crnoj Gori... Od Hrvatske sam to i očekivao, ali nisam očekivao da tako nešto bude u Crnoj Gori. Ali sve što se dogodi u Hrvatskoj, dogodi se na kraju i u Crnoj Gori i žao mi je što crnogorska vlast nije bila malo originalnija, nego je morala uzimati savjet od Hrvata”, navodi se u pisanoj izjavi Vulina koji je poznat kao jedan od „jastrebova Aleksandra Vučića“. Zbog svega što se događa u Crnoj Gori mnogi u svemu tome vide brojne poveznice i sličnosti s događanjima u Hrvatskoj 90-ih godina prošloga stoljeća, što je dovelo do krvavog rata.
– Nažalost, sve to što se događa danas u Crnoj Gori direktno se režira iz Beograda i sve izuzetno podsjeća na te nesretne 90-te godine i ratove. Jedina je razlika u tome što Srbija više nema snage niti smije krenuti u nešto veće osim ovih sitnih incidenata koji će, kako god završili, ostaviti posljedice na međusobne odnose Srbije i Crne Gore – kaže srbijanski politički analitičar Žarko Korać.
Podsjeća i na pokušaj državnoga terorističkog napada i prevrata na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. u svrhu sprječavanja ulaska Crne Gore u NATO, zbog čega su čelnici oporbenog prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević proglašeni krivima. Prema riječima Koraća, Mandić i Knežević sada sa SPC-om organiziraju litije po gradovima širom Crne Gore. Dodaje kako je Mandić prije nekoliko tjedana jasno rekao da je ovo trenutak da se sruši Vlada Crne Gore, a da organizatori toga putuju službenim zrakoplovom vlade Srbije.
“Već smo tomu svjedočili”
Govori i kako veliku ulogu u svemu tome imaju i srbijanski mediji, a posebno tabloidi koji su pod izravnom kontrolom vlasti, a koji vode pravu medijsku hajku protiv Crne Gore i posebno Mile Đukanovića. Tako su se mogli čitati naslovi o kopanju rovova prema Srbiji, kolonama vojnih vozila koje idu prema nekom gradu, puštanju zatvorenika da se obračunaju uime države s prosvjednicima, kosovskim specijalcima na terenu u Crnoj Gori...
– To je oprobani recept kojemu smo već svjedočili prije 30-ak godina. Izostaje bilo kakva umjerenost. Doslovno se može reći ili napisati bilo kakva laž bez obzira na posljedice kakve bi ona mogla izazvati. Sve to sliči pravoj ratnoj propagandi. Nažalost, i događanja u Crnoj Gori pokazuju koliko su duboke podjele na Balkanu i da ovaj “balkanski lonac” stalno kuha – zaključio je Korać.