Bez obzira na to tko pobijedio, bit će dobar tulum

Dado Ćosić nominiran je u kategoriji glumačko ostvarenje godine za ulogu u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”

U kategoriji glumačko ostvarenje godine nominaciju je ostvario i Dado Ćosić. Talentiranom glumcu prva statua u obliku Večernjakove ruže smiješi se zbog uloge u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”. Uoči dodjele s Ćosićem smo razgovarali o Ruži, prilagodbi na život u Zagrebu i planovima.

Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačko ostvarenje godine. Jeste li očekivali nominaciju?

Nisam. Općenito, što se tiče očekivanja, trudim se imati ih što manje. Čak sam uložio u psihoterapiju da bi to bilo koliko-toliko moguće. ..

Koliko vam znači nominacija za Ružu?

Imam potrebu zahvaliti ljudima koji su me nominirali i svima onima koji imaju potrebu glasati za mene. Pa premda ih bilo samo dvoje. Posljednji Srbin u Hrvatskoj prekrasan je biser Predraga Ličine i divno je bilo biti dio toga filma. Ako niste pogledali, Krešo Mikić, Hristina Popović, Tihana Lazović... Svi rasturaju.

Što kažete na konkurenciju? (Krešimir Mikić, Jelena Miholjević, Momčilo Otašević, Alma Prica)

Bez obzira na to tko dobio, bit će dobar tulum.

Nominaciju ste zaslužili zbog uloge u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” u kojem igrate lik ustašofila Maksa. Kako biste opisali taj lik?

Maks je ustaša i skinhead koji, nakon što ga ugrize zombi, shvati da je napola Srbin. A onda, nakon što popije malo srpske rakije, postane Novosrbin Nemanja. Kompleksna uloga.

Kako danas gledate na te podjele u društvu? Opterećuje li vas to? Pratite li politiku uopće?

Ćosićev Maks u filmu je ustaša koji se pretvori u Novosrbina Nemanju nakon što popije rakiju

Stalno se dijelimo. I to ne pomaže previše. Ja bih da se, za promjenu, malo množimo.

Gledatelji su vas imali prilike gledati i u seriji “Čista ljubav”. Što vam je osobno draže, gluma u kazalištu ili na malim ekranima?

Obično procjenjujemo da nam je trenutačno najpotrebnije ono čega imamo najmanje. Tako da je meni trenutačno najinteresantniji film.

Kada ste shvatili da je gluma ono čime se želite baviti? Kako je tekao vaš put do ostvarenja glumačkih snova?

Jednom davno svojoj sam baki rekao: “Ja bih bio glumac.” I evo me, glumac sam.

U Zagreb ste došli iz Bosanske Dubice u kojoj vas je zatekao rat. Koliko je traga taj mučan period ostavio na vama?

Molim vas, preklinjem vas, prestanimo spominjati rat. Dokle god ga spominjemo, podržavamo javni diskurs o tome koji na kraju metastazira po cijeloj državi u predizborno vrijeme (kojeg god formata), gdje se prebrojavaju krvna zrnca. Godina 2021. Toliko je drugih tema o kojima treba razgovarati. Recimo, zbrinjavanje otpada. Gušimo se u kantama za smeće, prvi jači vjetar Deželićevu ulicu u Zagrebu pretvori u neko postapokaliptično distopijsko smetlište okićeno jednokratnim plastičnim vrećicama. Ja bih o tome razgovarao da sam političar. Ali nisam. Međutim, želim li preživjeti još jedne izbore, ja ću, evo, krenuti od sebe i odbiti svaki daljnji razgovor o ratu. #ratjezavršio

Kako ste se tada prilagodili na život u velikom gradu?

Nakon što sam u jednoj slastičarnici na jakom bosanskom naglasku naručio sačer-tortu (Sacher) pa mi je prodavačica pasivno-agresivno objasnila da je to zaher-torta ili zaherica, sve je bilo lakše.

Ako Ruža završi u vašim rukama znate li već gdje ćete je smjestiti?

Imam jedno mjesto na koje stavljam nagrade koje su vidljive samo meni, ne vidi ih nitko od onih koji dođu u stan. Nekako te nagrade po policama mi uvijek djeluju kao nadgrobni spomenici nekih uloga, a od posjetitelja se očekuje da oda počast iako pokojnika možda nije ni poznavao. .

Koga ćete sve povesti na svečanu dodjelu u HNK 22. ožujka?

Za vrijeme svečane dodjele ja na sceni ZeKaeM-a igrat ću predstavu Pansion Eden, ali javite gdje je tulum poslije.