Američka priča Tonija Kukoča
Usudim se reći da sam mrvicu bolji od Jordana, ali u golfu
Prije nego što smo se susreli s Tonijem Kukočem (52), o njemu smo razgovarali s nekoliko stanovnika Chicaga, pa tako i s izvjesnim Edom Stachonom, “bell captainom”, u hotelu Marriot u kojem smo se našli s hrvatskom legendom Bullsa.
– Toni nije zaboravljen. Štoviše, tko god da je tada pratio Bullse, a ja sam bio u svojim 20-ima, itekako dobro zna koliko je on bio važan dio šampionske momčadi koja je osvojila četvrti, peti i šesti naslov NBA prvaka.
Nakon Eda, razgovarali smo i s Jacobom Stascom, financijskim analitičarom koji je u Kukočevo igračko vrijeme bio tinejdžer. On je pak uvjeren u sljedeće:
“Da je Toni bio član nekog drugog NBA kluba, a ne suigrač Jordana i Pippena, on bi zacijelo bio All-Star igrač. Vižljast u prodoru, odlučan šuter, atletski tip, vrlo nesebičan, igrač iznimnog pregleda igre.”
Nijedan od spomenute gospode nije znao što Toni Kukoč radi danas. Štoviše, kažu da za njega nisu čuli od njegovih igračkih dana. No njegovo igračko nasljeđe vrlo dobro znaju baš kao i prodavač logističkih usluga Filip Lišnić, podrijetlom Hrvat.
Savjetnik predsjednika
– Kada je Kukoč 1993. godine došao igrati za Bullse, hrvatska zajednica u Chicagu bila je oduševljena. On je za nas bio živuća legenda, a do njegova dolaska nitko ovdje u Americi nije znao za nas. Tek su Goran Ivanišević i naši NBA košarkaši počeli širiti glas o agresiji na Hrvatsku. Tih godina Amerikanci su počeli razgovarati o Hrvatskoj.
A koliko Hrvata živi na području Chicaga?
– Računajući drugu generaciju, ja bih rekao više od sto tisuća, od kojih je 2030 tisuća aktivno, a to su oni koji idu u hrvatsku crkvu, u naše kulturne centre, koji dolaze na utakmice nogometnog kluba, koji su članovi folklora, koji dolaze na koncerte hrvatskih pjevača.
A na jednom takvom, onome Petra Graše, pojavio se i Toni Kukoč.
– I ja sam bio na tom koncertu i vidio da je Toni doživio ovacije kada ga je Grašo najavio. No bio bi on primijećen i bez te najave.
Inače, Toni Kukoč već četvrt stoljeća živi u svojem Highland Parku (sat vožnje od Chicaga) prilično mirnim i povučenim životom. Doduše, otkako je postao posebni savjetnik predsjednika kluba Michaela Reinsdorfa, dolazi na svaku utakmicu Bullsa.
– Ja s Michaelom gledam i komentiram svaku domaću utakmicu, a jednom mjesečno nađemo se i na sastanku na kojem mu ja iznesem svoja zapažanja.
Michaelov otac Jerry Reinsdorf još je gazda kluba, ali košarkaški je klub prepustio na upravljanje sinu. No upravo je tata Jerry dao zeleno svjetlo da se prije 30 godina draftira jedan Hrvat. No, iako je draftiran 1990., Kukoč je članom Chicago Bullsa postao je tek 1993., nakon dvije godine provedene u talijanskom Benettonu.
– Mi smo u reprezentaciji razgovarali između sebe i znalo se da krajem tih 80
ih Portland hoće Dražena, San Antonio Paspalja, Lakersi Divca, Boston Rađu, a Chicago mene. S Bullsima sam bio u kontaktu i prije tog drafta i oni su tražili da im jamčim da ću doći. No kako sam se ja još dvoumio, oni me nisu izabrali u prvoj rundi. Njihov izbor u prvoj rundi bio je Corie Blount, a ja sam bio njihov prvi izbor u drugoj rundi. Tek kada sam proveo dvije godine u Benettonu, odlučio sam da je došlo vrijeme.
Kako je na koncu donio odluku? – Između 1988. i 1993. osvojio sam sve. I s matičnim klubom i s reprezentacijom. I tada sam osjetio potrebu za novim dokazivanjem, rekao sam sebi: “Idem probati u NBA”. Shvatio sam da dolazim u redove trostrukog prvaka, u momčad koja ima izgleda osvojiti još naslova.
No po njegovu dolasku sve se stubokom promijenilo i Michael Jordan odlučio je prestati igrati košarku.
Savjetnik predsjednika
– Kazao je tada da je zasićen, da više ne trenira sa žarom, a kap koja je prelila čašu bilo je ubojstvo njegova oca. Ta objava dogodila se baš na dan kada sam ja došao u Bullse. Sjedio sam s igračima koje sam taman bio upoznao, plakali su, a i meni je došlo pa sam zaplakao. Koliko god mi nije bilo drago čuti da neću igrati s najvećim košarkašem tog vremena, meni je to na koncu koristilo jer sam dobio više minuta nego što je bilo planirano. Više sam igrao poziciju koju sam igrao u Europi, a to je trojka, nego kada se on vratio.
Što se dogodilo s Kukočem dvije godine poslije, kada je Jordan objavio svoj povratak.
– Ja sam se premještao s pozicije na poziciju. Kada bi se Harper umorio, mijenjao bih ga na jedinici, ulazio sam umjesto Pippena na trojci ili pak Rodmana na četvorci, pa čak i umjesto Longleya na petici. Igrao sam sve pozicije i to je bilo fizički vrlo zahtjevno. Posebice kada bi me stavili da čuvam fizički moćne igrače