SVE TAJNE HRVATSKIH MASONA
RITUALI, ZAVJETI ŠUTNJE...
Član Gabrićeve lože Jadranko Ferko: Nije nam cilj zagospodariti svijetom. Tajne imaju sve udruge, Crkva, pa i mi masoni
Ne želimo zagospodariti svijetom, ne žrtvujemo životinje i ne, ne nosimo stalno pregače. Znamo se naći u trapericama i trenirkama, govori nam akademski slikar Jadranko Ferko. Tri je godine član masonske lože Velikog orijenta Hrvatske, čiji je veliki majstor Nikica Gabrić, otkako je ona osnovana u Zagrebu i otad je došao do titule majstora. Živi u Dubravi kod Vrbovca, a uz slobodne zidare član je i pčelarskog društva, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a nekada je bio i motokluba. I templara, dodaje. Udruge mu nisu strane, dobro poznaje kako rade iznutra i rado će povući paralele između onih “javnih” i “tajnih”. Razlike gotovo da i nema, tvrdi. Pristao je razgovarati o slobodnim zidarima i njihovu radu jer se zadnjih dana u javnom prostoru našlo previše netočnosti, pretjerivanja ili jednostavno gluposti, ali će ipak, s vremena na vrijeme, na neka pitanja odgovoriti: “O tome ipak ne mogu”, ili pak vrlo oprezno i tek općenito odgovoriti na njih.
– Najjednostavnije, masoni su ozbiljan muški klub. Točno je da ima puno simbolike, ali osnovni postulat vrlo je jednostavan – pokušavamo probuditi svijest da nije sve u materijalnom, postati bolji i drugačije razmišljati o svijetu oko nas – govori Ferko. Rođen je u Zagrebu 1962. i odmah smješten u ustanovu za nezbrinutu djecu. Udomljen je u obitelj u Dubravi kod Vrbovca, a tamo živi i danas. – Ja sam dobar primjer da društvo nije zatvoreno ili rezervirano samo za bogate ili moćne. Nisam nikakva elita. Moja su braća obični, ali ugledni ljudi koji su se dokazali u svom radu, a jedini uvjet je taj da član nije problematičan ni u kojem smislu – ističe. Sa stažem akademskog slikara sad već 40. godinu, privukla ga je tema mističnog što je rezultiralo ciklusom “U svijetu tajni”. Nije odmah razmišljao o slobodnim zidarima, no godinama mu je tematika, prvenstveno čitanjem, postajala sve bliža. Tako je došao do Zorana Vojnića Tunića i u ložu ušao na njegov poziv. To je ujedno i jedini način kako se postaje član.
– Ne, ne možete samo pokucati na vrata – objašnjava proceduru u osnovnim crtama. Potrebna je preporuka, potom se razmotri kandidatura, što traje neko vrijeme, prije svega da ne bi ušli potencijalno problematični ljudi. Ali i to se, kao i u svakom klubu, može dogoditi. Pa onda zna doći i do raskola.
– Uvijek i svuda, u svim udrugama, postoje ljudi koji nisu zadovoljni svojim statusom. Nezadovoljstvo dolazi kad im se ne ispune želje, pogotovo ne u kratkom roku jer ulaskom u masoneriju ne možete kupiti status, ne možete doći s 50 tisuća eura i kupiti ga. Evo, Todorić nije nikad bio naš član. Ne napreduje se novcem, već morate kao svaki smrtnik odraditi određeno vrijeme, pročitati nešto, naučiti i pokušati se promijeniti da biste mogli napredovati – objašnjava, ali i upozorava: – Postoje ljudi koji kažu da su napustili masone, ali prava je istina da su ih zamolili da odu.
Bilo je takvih primjera u povijesti – pa i Ivo Andrić izbačen je jer se spetljao sa suprugom svog “brata”. O samoj inicijaciji ne