Ovo iskustvo pomoći će mi da ozdravim javno zdravstvo
Vili Beroš o planovima poslije pandemije
Samoizolacija je najučinkovitija mjera. Koronavirus prenosi se kapljičnim putem, u bliskom kontaktu na maloj udaljenosti, duljim boravkom u prostoru ili kontaktom s predmetima
Kao i prvog radnog dana te kroz razgovor u međuvremenu tako i danas glavna tema razgovora sa ministrom zdravstva je novi koronavirus. Vilija Beroša ta je pandemija naprosto dočekala, ali to ne znači da bi htio biti “korona ministar”. Tema je ista no sve okolnosti oko nas, pa tako i u zdravstvu, su apsolutno drukčije nego za ranijih razgovora unazad mjesec, dva dana. Da li je kroz epidemiju moglo i trebalo nešto drukčije pokazat će vrijeme, zasad ministar Beroš vjeruje procjeni struke koja stoji i iza odluke o strategiji kojoj se zamjera nedovoljno testiranja i nespremnost liječnika u smislu zaštitne opreme. Sam će nazvati nespretnošću reakciju na “liječnike skijaše”, preuzeti odgovornost, ali i reći da su ravnatelji bolnica morali pobrinuti se za svoje ustanove.
Ministre, prvi radni dan započeo vam je koronavirusom, a ta će epidemija i obilježiti vaš rad. Imate podršku javnosti, kako sami ocjenjujete svoj ministarski početak?
Koronavirus kucao je na vrata Europe, a ja sam se kao pomoćnik ministra zdravstva pripremao za dolazak te pošasti u Hrvatsku. I prije potvrđivanja mog ministarskog mandata u Saboru zadnjeg dana ovogodišnjeg siječnja počele su pripreme da se hrvatski javni zdravstveni sustav spremi za ugrozu. Bio sam u stalnom kontaktu s ravnateljima najvećih bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, provjeravao njihovu organiziranost i pripravnost na ono što bi, iz perspektive razmišljanja u tom razdoblju, moglo doći u Hrvatsku. Naravno da nitko nije znao kada će, u kojem obliku i u kojem obujmu koronavirus doći u Hrvatsku, ali smo se spremali za sve moguće scenarije. Istina je da je moj prvi radni dan obilježio koronavirus, kao i uglavnom sve ostale dane mog dosadašnjeg ministarskog mandata. Ali sigurno ne bih htio biti samo “koronaministar” jer naš zdravstveni sustav traži još mnogo kvalitetnih rješenja. Iskustva iz ovog razdoblja volio bih primijeniti u ozdravljenju javnog zdravstva u Hrvatskoj. I premijer Plenković rekao je krajem siječnja da je primarni zadatak hrvatskog ministra zdravstva uhvatiti se u koštac sa širećom zarazom u svijetu. Ja sam samo dio jednog velikog stručnog i sposobnog tima koji vodi cijelu “operaciju korona” u Hrvatskoj. Istina je da sam kao ministar i najodgovorniji za zdravstveni sustav, ali je sigurno da ne bih bio učinkovit ministar bez mnoštva sposobnih, stručnih i vrijednih ljudi u cijeloj zemlji na svim razinama sustava.
Smatrate li da je Hrvatska poduzela sve što je trebala u vezi s epidemijom za koju smo zapravo imali vremena vidjeti što čini u drugim ranije zahvaćenim državama?
Dosadašnji rezultati, kad je riječ o broju oboljelih, načinu njihova zbrinjavanja, kao i upravljanju svim tijekovima epidemije u cijeloj zemlji, daju najtočniji odgovor na vaše pitanje u ovom trenutku. Još otkad je sazvan krizni stožer Ministarstva zdravstva u zagrebačkoj zračnoj luci u nedjelju 2. veljače, kada je u Hrvatsku doputovala prva naša državljanka iz kineskog Wuhana i otišla u samoizolaciju, svi timovi su u stalnom pogonu. Naši epidemiolozi od prvog dana na temelju stručnih informacija procjenjuju i predlažu mjere koje treba poduzimati. Svoje povjerenje u potpunosti sam poklonio njihovoj ocjeni i na temelju njih smo, i u Ministarstvu zdravstva i kasnije u Nacionalnom stožeru civilne zaštite pod dirigentskom palicom potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, donosili odluke i propisivali mjere. Naravno da uvijek ima i drugačijih mišljenja i stajališta. Njih sam uvijek bio i ostajem spreman saslušati, ali smatram da smo sve mjere donosili pravodobno i promišljeno. Uostalom, njihovu učinkovitost treba vezati uz rezultate i na tome temeljiti ocjenu. Sigurno ćemo sve postupke i mjere evaluirati i sagledati cijelu situaciju i s vremenske distancije.
Nismo li oklijevanjem zakasnili s nekim mjerama vezanim uz socijalno distanciranje na koje danas apeliramo? Dok su se druge zemlje zatvarale, mi smo imali masovne koncerte i događanja, pa i kongrese. Na jednom od nedavnih kongresa bilo je puno liječnika od kojih je jedan kasnije bio pozitivan na koronavirus.
Mogu samo ponoviti da smo sve odluke koje mjere i kada ih poduzimati temeljili isključivo na sveobuhvatnim stručnim procjenama. Od početka smo svakodnevno javno preporučivali primjenu higijenskih mjera kojih se trebaju pridržavati svi u samozaštiti, potrebu socijalnog distanciranja i izbjegavanja grupiranja većeg broja ljudi u prostoru. Istodobno, imali smo u zemlji vrlo povoljnu epidemiološku sliku, ali i potrebu da održavamo, koliko god se moglo, ritam rada i života građana jer se nije smjelo zanemariti ni ekonomske učinke koje nose rigoroznije mjere. Vidjeli ste i vidite da svaka zemlja ima drugačiji pristup. Što reći, recimo, za primjere Švedske i Danske? Tko je u pravu? Ne zaboravimo da je ovo prvo iskustvo cijelog svijeta s koronavirusom i njegovim učincima. Nema primjera iz prošlosti kojim bismo se u tome času bez pogovora vodili. Gledajući iz ove perspektive, možda bismo neke skupove i događaje odgodili, ali naknadna pamet dobro će nam doći za neke buduće slične slučajeve.
U Sloveniji je novi koronavirus ušao u zdravstveni sustav u domu zdravlja u Metliki, što je i naš Stožer ocjenjivao najgorim mogućim scenarijem koji moramo izbjeći. Ipak, u nas je u sustav ušao u najvećoj bolnici u zemlji, KBC-u Zagreb?
Nije nama samo Slovenija bila orijentir. Imali smo primjer Italije gdje je virus ušao na velika vrata u bolnice i cijeli zdravstveni sustav. Ušao je nedavno i kod nas. No ne zaboravite koliko smo dugo odolijevali tome proboju zaraze u bolnice. Sve smo poduzimali da što dulje virus držimo podalje od liječnika i zdravstvenih djelatnika, ali kada imate stalnu svakodnevnu izloženost, onda je, iskreno rečeno, pitanje vremena kada bi se to moglo dogoditi. No u našim pripremama bila je razmatrana i ta mogućnost. Do sada je naš cijeli zdravstveni i bolnički sustav pokazao da se može nositi sa svim
izazovima. Iako imamo nekoliko stotina zdravstvenih djelatnika u samoizolaciji zbog kontakta sa zaraženima, još uvijek nas je dovoljno za svakodnevne potrebe. I oni iz samoizolacije poslije dvotjedne pauze odmah idu na svoja radna mjesta.
Ravnatelj KBC-a Zagreb i vi potom ste pozvali na sankcije “liječnicima putnicima” koji su potom odgovorili i objasnili da nisu dobili nikakvu uputu, a uostalom i da jedini pozitivan liječnik od njih troje nije ni putovao izvan zemlje od početka veljače. Biste li danas postupili drukčije ? Na Rebro je zbog toga ušla i policija, što su utvrdili?
Ta priča o “liječnicima putnicima” i “skijašima” bila je jedna velika nespretnost gledajući s današnje vremenske distancije. U tom trenutku meni su stigle informacije od ravnatelja KBC-a Zagreb koji je postupio u skladu sa svojim ovlastima, a liječnici su prema tadašnjim uputama o svojem putovanju bili dužni obavijestiti upravu bolnice. Neke osobe iz te bolnice i dalje su u samoizolaciji. U medijima su se tada odmah pojavile vrlo negativne reakcije javnosti prema prozvanim liječnicima. Moja reakcija bila je utemeljena na informacijama koje sam imao, a glavni cilj bio je učiniti sve da zaštitim bolnički sustav i interese pacijenata.
Zašto masovno određujemo samoizolaciju umjesto testiranja? I okolne zemlje poput Slovenije rade sasvim suprotno, Slovenci imaju 10 puta veći broj obavljenih testova, WHO savjetuje masovno testiranje.
Samoizolacija kao mjera je najučinkovitija. Koronavirus prenosi se kapljičnim putem, dakle u bliskom kontaktu dvije osobe na maloj udaljenosti, duljim boravkom u istom prostoru ili kontaktom s predmetima ili površinama na kojima se mogu zadržavati virusi. Izbjegavanjem socijalnih kontakata smanjuje se mogućnost prijenosa zaraze. Testiranje je samo jedna od mjera u borbi s koronavirusom. Kolegica Alemka Markotić iz Klinike za infektivne bolesti i kolega Krunoslav Capak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo cijelo su vrijeme stručnoj i cijeloj hrvatskoj javnosti objašnjavali zašto se testiranje radi vrlo ciljano te zašto masovno testiranje ne bi pomoglo u tim trenucima. Testiranje se s vremenom proširilo pa sve veći broj laboratorija u zemlji testira sve veći broj osoba, a sada je u testiranje uključeno i zdravstveno osoblje kako bi se u što većoj mjeri štitio bolnički sustav od koronavirusa. U kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom nastojimo na tržištu pronaći adekvatne “brze” testove koji će omogućiti testiranja još većeg broja oboljelih. Dakle, sve su se mjere poduzimale i prilagođavale epidemiološkoj situaciji u zemlji.
Imamo li dovoljno testova, u početku epidemije u HZJZ-u su baratali brojkom od tisuću na zalihi. Imamo li danas i koliku zalihu te hoćete li mijenjati kriterije testiranja kako bi se obuhvatilo veći broj ljudi?
I na početku je bilo i danas imamo dovoljno testova. Količina testova nije određivala broj testiranih osoba, već stručna procjena epidemiologa koga i kada treba testirati. Od početka se vodila rasprava u javnosti o tome treba li testirati više nego što kažu naši stručnjaci ili ne. Ja sam puno povjerenje poklonio stručnim mišljenjima naših epidemiologa i temeljem toga smo odredili ritam postupanja. U kasnijim fazama proširen je krug osoba koje treba testirati, posebno zdravstvene djelatnike kako bi se spriječio prodor i širenje virusa u zdravstvenom sustavu. Danas testiramo puno veći broj nego na početku, ali i dalje je najvažniji kriterij procjena stručnjaka.
Zašto nismo pripremili na vrijeme laboratorije u drugim gradovima, izuzev Zagreba? U Splitu testiranje na koronavirus i danas, s više od 900 oboljelih u zemlji, tek se uhodava.
Za sve je trebalo vremena i resursa. U Zagrebu su, osim u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” za testiranje osposobljeni laboratoriji u HZJZ-u i Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Osim toga, krenulo se u opremanje laboratorija u Rijeci, Osijeku i Splitu, ali uz potrebnu opremu moralo se osposobiti i stručne kadrove za obavljanje nimalo jednostavnog testiranja. Među prvima u Europi uspostavili smo mogućnost testiranja. Naime, 17. siječnja Nijemci su pustili revidiranu verziju testa i mi smo je odmah tražili te počeli provoditi testiranja 29. siječnja. Naš prvi zaraženi pojavio se 25. veljače, što znači da smo bili spremni. Uspostavljanje laboratorija u više gradova samo je jedan od poteza koji su se paralelno radili u pripremama zdravstvenog sustava za bitku s koronavirusom. Kada to gledate izolirano, onda se čini da je išlo sporo. Ali, ako to promatrate kao jednu od mnogih aktivnosti u kratkom vremenu, mislim da smo u svemu odgovarajuće reagirali.
Zdravstveni kadar govori da nisu spremni za epidemiju u smislu zaštitne opreme koja im nije dostupna, neke su bolnice zaposlenicima propisale mogućnost korištenja tek jedne maske dnevno, kako to komentirate?
Prije nego što smo krenuli u aktivno podizanje spremnosti zdravstvenog sustava za suprotstavljanje epidemiji koronavirusa u Hrvatskoj, imali smo niz radnih sastanaka i dogovora s ravnateljima bolnica i zdravstvenih ustanova na kojima je jedna od tema bila i zaštitna oprema i sredstva. Pitalo se ravnatelje kako stoje sa zalihama, imaju li planove za njihovo zanavljanje u skladu s potrebama. Ministarstvo gospodarstva je odmah, na traženje zdravstvenog sustava, svu zaštitnu opremu koja je bila na robnim zalihama dalo na raspolaganje zdravstvenim i bolničkim ustanovama. Ali, kada je počela epidemija i veća potrošnja opreme, u pojedinim ustanovama uvidjeli su da su procjene bile nerealne u odnosu na potrebe. Ponegdje se nije na vrijeme pobrinulo za popunu zaliha, a s druge se strane na svjetskom tržištu sve teže mogla nabaviti oprema. Međutim, ni jednog trenutka u najvažnijim dijelovima sustava osoblje nije ostalo bez opreme. Bilo je teško nabavljati novu opremu, dogovarali smo donacije i sve je počelo stizati. I premijer Andrej Plenković osobno se angažirao i u kontaktu s vlastima Narodne Republike Kine dogovorio dopremu potrebne opreme u Hrvatsku. U svakom slučaju, to je dobra škola za sve ravnatelje da se moraju na vrijeme brinuti ne samo za zaštitnu opremu već sve što je potrebno da njihove ustanove funkcioniraju u optimalnim uvjetima. Meni nije problem ako se ministra proziva i za to, ali svakako prije ministra treba zapitati ravnatelje o tome, pogotovo nakon pravodobne upute.
Jesu li šatori najbolje rješenje za liječenje teških slučajeva oboljelih od koronavirusa, nisu navođeni kao prva opcija do ventilacijskih problema u KB-u Dubrava?
Klinička bolnica Dubrava u našim planovima bila je prvi izbor za primarni respiracijski centar u koji će biti smještani bolesnici s ozbiljnim problemima od zaraze koronavirusom jer je ta bolnica građena među zadnjima u zemlji, ima potrebne pristupne i druge preduvjete za pretvaranje u takav centar. Izolirana je, prometno dobro pristupačna, ima helidrom i odgovarajući prostor za potrebnu skrb. Naravno da smo bili svjesni
problema s klimatizacijskim sustavom, koji nije od jučer, ali isto tako bilo je riječi od stručnjaka da je i to rješivo. Sada su napravljene potrebne preinake u bolnici, supermoderne i sigurne tampon-zone između pojedinih dijelova zgrade tako da je sigurnost bolesnika i osoblja potpuna. Uz 270 kreveta s respiratorima u bolnici, tu su i šatori ekspedicijskog kampa Hrvatske vojske koji su logistička potpora, a uz kapacitet od 220 kreveta predstavljaju sigurnost u slučaju bilo kakve eskalacije broja oboljelih, naročito onih s težim indikacijama. Jedno s drugim to predstavlja siguran centar za prijam velikog broja bolesnika. Možda će se nekome učiniti da smo pretjerali u stvaranju takvih kapaciteta, ali nitko sretniji od mene da ih ne moramo upotrebljavati. Isto tako pripremili smo sekundarni centar za zbrinjavanje lakših i srednje teških pacijenata u Areni Zagreb. Međutim, kao odgovorni ljudi, moramo se osigurati jer sa životima građana se ne igra.
Biste li danas oko ove epidemije učinili nešto drukčije ?
To me pitajte za nekoliko mjeseci kada sve prođe, kada u miru budemo mogli analizirati sve korake i postupke koje smo poduzimali sve ovo vrijeme u suzbijanju epidemije. Kada budemo na stol stavili sve radnje i mjere koje smo poduzimali s jedne strane, s druge strane rezultate po broju zaraženih i oboljelih pa sve onda usporedili sa stanjem u drugim zemljama – znat ćemo više nego danas i onda ćemo svi skupa moći davati odgovore na takva pitanja. Ja samo znam da smo se svi u timovima od prvog dana primili ovoga posla najbolje što možemo i što znamo. Sve ovo vrijeme iz sebe izvlačim najbolje što imam u svakom trenutku i to nesebično dijelim s timom suradnika koji čine onu snagu koja nas cijelo vrijeme vodi kroz ovu epizodu. Ja sam samo dio cijele ove priče, po službenoj formaciji najodgovorniji za funkcioniranje cijelog sustava, ali da nema svih ovih divnih stručnjaka i ljudi diljem Hrvatske koji se danima i noćima nose s koronom, ne bismo danas nas dvoje ovdje sjedili i razgovarali za novine. To što vam ja govorim, zapravo govore svi ti ljudi, ja sam samo njihovo glasonoša. Svakodnevne konferencije za medije Nacionalnog stožera civilne zaštite dovode nas putem televizijskih ekrana u sve domove hrvatskih građana. Potpredsjednik Vlade Davor Božinović, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemka Markotić, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krešimir Capak i ja nismo ni u jednom trenutku željeli biti toliko medijski eksponirani. Ali svakodnevno izvješćivanje o epidemiološkom stanju u zemlji, mjerama kojih se građani trebaju pridržavati da bi izbjegli zarazu i doprinosili njezinu neširenju stvorilo je jednu vrlo pozitivnu atmosferu u društvu. Građani su gotovo sasvim prihvatili preporuke stručnjaka kako štititi sebe i druge od zaraze. Medijima je otvoren prostor za sva pitanja. Pravodobna, cjelovita i iskrena komunikacija s građanima rezultirala je ovim stanjem kakvo sada imamo. Daj Bože da tako bude i dalje jer se pokazalo da samo zajedno možemo biti učinkoviti.
Svaka zemlja ima drugačiji pristup. Što reći, recimo, za primjere Švedske i Danske? Tko je u pravu? Ne zaboravimo da je ovo prvo iskustvo cijelog svijeta s koronom