Infektolozi izgurali silikone i postali influenceri novog svijeta
Celebrity kultura je od prostora identifikacije postala prostor društvenih podjela. Autentičnost i znanje napokon su zamijenili senzacionalizam, lažni glamur i triviju. Pandemija je šljokice i zvjezdani sjaj zamijenila autentičnim herojima
Pandemija zbog koje smo se gotovo preko noći probudili u distopijskom svijetu virusa, represije i izolacije, lijepo se narugala i nekim agresivnim društvenim fenomenima. Prije svega fenomenu celebrizacije društva i s njim povezanim influencerima. Suvremeno društvo obilježeno je kulturom slavnih, famoznih “celebova”, koji imaju veliku simboličku moć. U modernom, fragmentiranom društvu oni su izvor identiteta za svoje fanove. Privrženost nekom pjevaču, sportašu ili starleti snažno ih povezuje s ostalim obožavateljima i ona postaje važno obilježje njihova identiteta. Tako, primjerice, fanovi Brucea Springsteena ili Taylor Swift osjećaju snažnu pripadnost zajednici obožavatelja tih glazbenika, baš kao što obožavatelji Kim Kardashian dijele osjećaj pripadnosti istom klubu dok simultano, diljem svijeta, iščekuju nove fotke njezinih odjevnih kombinacija ili stražnjice.
Bespomoćni promatrači
No, i između celebrityja postoje velike razlike pa tako znanstvenici razlikuju poznate i slavne koji svoju slavu temelje na minulom radu i talentu, poput pjevača, glumaca i političara, od tzv. instant-celebrityja koji svoju trenutačnu slavu imaju zahvaliti kakvom reality showu ili skandalima. Negdje između ove dvije kategorije smjestili su se celebovi koji dolaze iz redova običnih ljudi, a koji su popularnost stekli dokumentiranjem vlastita života na društvenim mrežama ili kreiranjem atraktivnih sadržaja za ostale korisnike, od make-up tutoriala do gaminga, kuhanja itd. Riječ je, naravno, o influencerima čiji doseg i utjecaj danas vrlo često premašuju utjecaj mainstream medija. Primjerice, jedan od najdjeljenijih tweetova svih vremena je onaj gejmera Elrubiusa koji se sastoji samo od jedne riječi – „limunda“. Taj, na prvi pogled besmislen tweet podijeljen je više od milijun puta jer je Elrubius na svom kanalu na
YouTubeu pratiteljima obećao da će im podijeliti poklončiće ako njegov tweet podijele što više puta. Taj primjer dobro ilustrira razmjere fascinacije influencerima i trivijalnim sadržajima, što kritični promatrač može popratiti tek bespomoćnim slijeganjem ramenima i poslovično uzaludnim komentarom o propasti svijeta i izgubljenim vrijednostima. Ili se tako barem činilo do prije nekoliko dana dok pandemija koronavirusa nije opalila popriličan šamar mainstream celebrityjima i influencerima te u prvi plan izbacila neke druge influencere, koji u normalnim okolnostima ne bi imali ni lice ni glas i čija uloga u društvu nije nimalo glamurozna, već se naprosto podrazumijeva. Riječ je o tihim stupovima društva, prije svega liječnicima i učiteljima, pa onda i o blagajnicama, kamionašima, vatrogascima i svima onima čija je uloga u pandemijskoj svakodnevici neprocjenjiva. Istovremeno, fascinacija celebrityjima iz vremena prije korone pretvorila se sada u otvorenu iritaciju. Najbolji primjer za to je negativna reakcija brojnih ljudi na videoporuke koje bogati i slavni šalju iz izolacije. Primjerice, pokušaj glumice Gal Gadot, poznatije kao Wonder Woman, da kroz pjesmu Johna Lennona “Imagine” ujedini pjevače i glazbenike i pošalje svijetu poruku „da smo svi u ovome zajedno“, nije baš najbolje prošao. Ljudi koji panično strahuju od gubitka posla i bankrota, masovno su se ismijavali slušajući kako financijski dobro potkožene zvijezde, iz svojih raskošnih vila, pjevaju o svijetu „u kojem nema pohlepe i gladi“. Nije bolje prošla ni Madonna koja se slikala u kupki s ružinim laticama, uz poruku „Bez diskriminacije, COVID-19“. Tu je i inače beskrajno simpatičan Arnold Schwarzenegger čije objave sada izgledaju kao odlična parodija na objave celebrityja u doba korone. Naime, Arnie je objavio seriju apela da se ostane kod kuće, zavaljen u jacuzzi s cigarom u ustima dok mu društvo prave magarica Lulu i poni Whiskey. Kolumnistica britanskog Guardiana, Arwa Mahdawi konstatirala je kako vrijeme pandemije osobito teško pada slavnima jer nikoga više nije briga što oblače ili s kim se hvataju. Zbog toga pažnju privlače objavama iz svojih luksuznih rezidencija koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću i s kojima se teško može poistovjetiti bilo koja obitelj stiješnjena u šezdeset kvadrata kućne
karantene. Mahdawi ističe kako banalnost i ograničenost celebrityja nije ništa novo, ali da je njihovo ponašanje u ovoj situaciji u kojoj smo, navodno, „svi isti i svi zajedno“, dodatno naglasilo ogromne društvene nejednakosti i isprovociralo bijes javnosti prema privilegiranom jet-setu. Istodobno, bolno je neugodno, kaže Mahdawi, koliko malo cijenimo naše najvrednije radnike, liječnike, prodavače, vozače, dostavljače, koji su zaslužni što se u ovom trenutku Zemlja još uvijek okreće.
Uglavnom, celebrity kultura je od prostora identifikacije postala prostor društvenih podjela. Pandemija je privlačnost šljokica i zvjezdanog sjaja zamijenila potrebom za autentičnim herojima. Ljudi su ih našli u liječnicima, učiteljima i vozaču Tomi koji vozi tariguz. Čak su i mediji obustavili populističko prozivanje navodno preplaćenih liječnika. Epidemiolozi i infektolozi s naslovnica su izgurali silikone i politiku i nametnuli se kao influenceri hrabrog novog svijeta. Ukratko, autentičnost i znanje konačno su zamijenili senzacionalizam, lažni glamur i triviju.
Teret herojstva
Autentičnost se u ovom vremenima općenito pokazala kao beskrajno atraktivna roba. Videojavljanja u kućnom okruženju i selfiji bez šminke postali su novi estetski kanon. Urnebesni memovi i brutalno duhovita videosvjedočanstva o životu u karanteni iznjedrili su cijeli jedan novi žanr. Televizijski novinari demistificirali su proces proizvodnje vijesti i medijskih sadržaja i pokazali da se vijesti i emisije mogu emitirati od kuće. Dobro prolaze čak i zvijezde koje igraju na kartu prirodnosti, poput britanske dive Helen Mirren koja se slikala ujutro raščupana u krevetu i u zamjenu za svoju sirovu fotografiju, pozvala ljude da doniraju odjelima intenzivne skrbi. Očekivano, simpatije pobiru i zvijezde koje su se iskazale velikodušnim donacijama, poput Cristiana Ronalda. U istom autentičnom spektru su i brojni političari koji su potpuno iskoračili iz prostora konvencionalne političke komunikacije i zaigrali na kartu humanizacije. Odličan primjer za to su videoobjave gradonačelnika talijanskih gradova u kojima sočno urlaju na građane jer ne slušaju njihove upute o fizičkom distanciranju.
Na kraju, kako u toj influencerskoj revoluciji stoje članovi
Nacionalnog stožera, neprikosnovene zvijezde hrvatske pandemijske bitke? Oni zasad vrlo dobro kombiniraju oba diskursa – zvjezdani i autentični. S jedne strane široka javnost ih percipira kao junački tim Avengersa čija se svaka riječ prati s neviđenom pažnjom i povjerenjem. S druge strane, njihova je komunikacija jednostavna i razumljiva, kilometrima udaljena od šuplje frazeologije dnevne politike. Osim putem medija, nastoje uspostaviti i izravni kontakt s građanima, primarno preko društvenih mreža čime pojačavaju dojam izravnosti i autentičnosti. Međutim, sve su češći prigovori da nekritičko dodjeljivanje herojske aureole ljudima koji trenutačno u rukama imaju veliku moć nikako nije dobro. Taj tip celebrizacije ogroman je pritisak i na članove Stožera budući da u paketu s njom dolaze i velika očekivanja. Budući da korona-kriza sada postupno prelazi iz faze šoka u fazu bolnog suočavanja s novom normalom i njezinim posljedicama, pred Stožerom je veliki izazov – mora ostati autentičan, fokusiran i paziti da ne izigra veliko povjerenje građana.
Kolumnistica britanskog Guardiana ustvrdila je da vrijeme pandemije teško pada slavnima jer nikoga više nije briga što oblače ili s kim se hvataju. Zbog toga pažnju privlače objavama iz svojih luksuznih rezidencija koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću