Velimir Zajec: U rizičnoj sam skupini, a ne mogu ni u Hrvatsku
Legendarni dinamovac dane provodi u Grčkoj te se nastoji što manje kretati i izlaziti
Dinamovu legendu Velimira Zajeca epidemija koronavirusa zatekla je u Ateni, ostao je tamo puno dulje nego što je namjeravao, a kad će natrag u Zagreb, zasad ne zna.
– Ovdje sam već tri, četiri mjeseca i očito ću biti još neko vrijeme. Planirao sam ići u Zagreb prije mjesec dana, ali tada je buknula epidemija i sve je stalo, pa tako i promet, a i nema sad smisla putovati. Imam toliko toga obaviti u Hrvatskoj, ali sad ne mogu ništa – javio nam se Zeko iz Grčke, koja ima oko 1700 zaraženih koronavirusom i oko 70 preminulih.
– Slično je ovdje kao i kod nas u Hrvatskoj, ne možeš nikamo ići. Bolnice su pune i ne dao ti Bog da završiš u njoj. U Grčkoj su bolnice poluprivatne, poludržavne, a te državne nisu u najboljem stanju. Dobro je osiguranje jako skupo i nema puno onih koji si ga mogu priuštiti. Što se izolacije tiče, Grci nisu baš disciplinirani, odnosno nisu bili donedavno, sad je i njima postalo jasno da im je najbolje ostati doma. Nismo ni mi Hrvati posebno discipliniraniji, ali koliko vidim, kod nas se brzo reagiralo i ljudi su ipak prije shvatili da nije vrijeme za izlaženje.
O nogometu se i ne razmišlja
Zajec mora biti pažljiv, operirao je srce, poslije je imao i možda udar, no od svega se oporavlja.
– Ma ja sam rizičan po svemu, ne samo zbog tih bolesti koje sam imao već i zbog godina, haha. Moram paziti, malo se prošetam, pokušavam izbjeći stres koliko god je to moguće – kaže Zeko, koji je nedavno proslavio 64. rođendan. I njegova je obitelj zdrava. – Svi su dobro, i oni u Hrvatskoj, Engleskoj i Americi. Klara je u Engleskoj, Tena u Zagrebu radi od kuće, a George je u Americi, već mu je 19 godina i na prvoj je godini fakulteta. Ne, srećom nije u New Yorku, koji je najjače pogođen epidemijom, on je na Michigan Universityju.
Za Zajecovo zdravlje svakako je bilo dobro što je izbjegao stres zagrebačkog potresa.
– Sve sam čuo, gledam TV i vidim kako je stradao centar Zagreba. Meni ništa nije stradalo, ‘grunt’ u Draganiću je dosta daleko, ali ni u Zagrebu nisam pretrpio štetu. No, puno je mojih prijatelja koji žive u centru moralo napustiti svoje znatno oštećene stanove. Uh, tko zna kada će se sve te stare zgrade obnoviti – tužnim će glasom Zajec.
Nogomet je, kao i cijeli sport, u većem dijelu svijeta zamro, nema ga ni u Grčkoj.
– Nema nogometa ni ovdje, a mogu vam reći da nema baš puno onih koji o nogometu i razmišljaju. Sve je stalo kao i kod nas i tko zna kada će se opet igrati. Ne mislim da će ozbiljnog nogometa biti prije jeseni iako bi se po Uefi nacionalna prvenstva trebala nekako završiti. Važno je to i zbog europskih klupskih natjecanja na jesen, ali tko zna kada će se i kako uopće moći igrati.
U tom nogometnom moratoriju tema su postali ugovori igrača, velik broj klubova počeo je smanjivati troškove jer prihoda nema i tko zna kada će ih biti, a prvi na meti su igrači i njihova primanja, koja su u nekim klubovima jako visoka.
– Čitao sam u grčkim medijima da se i ovdje o tome razgovaza ralo, neki su ugovore već ‘kresali’, neki se bune zbog toga, ali izbora baš i nema. Doduše, još svi čekaju nekakav rasplet, neke odluke Fife i Uefe, nogometnog saveza. Naravno da igračima nije drago kad im se dira u plaće, ali izbora nema, pa tako dosad nije bilo ni prevelike buke oko toga. Svi su svjesni da ništa ne može ostati kao što je bilo, pa tako ni ugovori igrača jer otkud klubovima novac visoke plaće kad prihoda nema i nitko ne zna kada će ih biti.
Iskusili ste, pogotovu kao sportski direktor Dinama, kako je to kad se nema novca u klupskoj blagajni.
– Teško je to, bio sam u klubu kada je bio na samom rubu, gotovo pred gašenjem, svi su tada izgubili novac, i ja sam puno izgubio. Ali, događaju se takvi problemi, sad su uzrokovani drugim stvarima i jedino što se može jest tražiti rješenja.
Sto drugih problema
Naš je dojam da je Dinamo pronašao, odnosno pokušao pronaći, ishitreno rješenje stavljajući svoje igrače pred gotov čin oduzimanjem dobrog dijela prihoda.
– Pratio sam što se događa i držim da je Dinamo trebao ići na dogovor, sigurno da prisila ili jednostrana odluka nisu dobar izbor. Ali, nisam dovoljno u srži da bih mogao detaljnije govoriti o tome. Mogu reći općenito, što si stariji, to si mudriji, i sad znam da probleme treba rješavati razgovorom, dogovorom. A mi jesmo malo ‘nagao’ narod, volimo brzo reagirati. I onda se donese jedna kriva ili ishitrena odluka koja za sobom onda vuče nove probleme, jedna kriva odluka nosi nove brojne posljedice... Tako sada imamo za posljedicu nejasne odnose kluba i igrača.
Ono što je znatno jasnije, iako se doista nikad ne zna što nosi sutra, jest da Bjelica i idila koju smo imali u Maksimiru neće ići dalje.
– Ne znam detalje i ne bih ulazio u dubinu te priče. Ali, nikome sada nije lako. Teško je u ovo vrijeme kada imaš sto drugih problema uopće razmišljati o nogometu, o tome što će biti s Bjelicom, kako će Dinamo dalje. Moj je dojam da ljude u ovim teškim vremenima sve to pretjerano i ne zanima jer imaju važnijih briga.
Daj Bože da se sve što prije sredi pa da onda možemo pozornost posvetiti tim manje važnim stvarima, da počnemo razmišljati o Bjelici, Dinamu, uopće o nogometu – zaključio je Velimir Zajec.
Puno je mojih prijatelja iz Zagreba moralo napustiti svoj dom nakon potresa