Nakon diskografske pauze Šajeta izdao novu pjesmu
Mnogi su se proteklih dana pitali kamo je nestao Dražen Turina Šajeta, koji se ni prije izolacije nije baš često pojavljivao u javnosti. Zato veseli vijest da je trenutačna situacija inspirirala omiljenog domaćeg kantautora i kritičara svakodnevice Dražena Turinu Šajetu da nakon kraće diskografske pauze izda pjesmu “Sve dođe i prođe – molitva jednog hipohondra”. Emotivno, satirično i iskreno Šajeta je iznio svoje viđenje današnjice, a kako kaže, pjesma je nastala spontano, na brzaka i nosi poruku koju bismo svi trebali zapamtiti – “Sve dođe i prođe” ili, kako Šajetina baka kaže: “Se pride i se pasa”. Zasad, dakako, pjesmu može promovirati samo online, no sigurni smo da će, čim se stvore uvjeti za društvena okupljanja, ponovno sve zabavljati koncertima po cijeloj Hrvatskoj.
Prvi Opatijski festival održan je 1958. u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, prema uzoru na talijanski Sanremo koji se održavao u hotelu Ariston. Već iduće godine na festivalu pobjeđuje debitant Vice Vukov s pjesmom “Mirno teku rijeke” Drage Britvića i Miroslava Biroa. Vukov idućih godina postaje redovit gost Opatijskog festivala, na kojem su nastupala najpopularnija imena jugoslavenske šlageristike. Od 1973. do 1976. u okviru Opatijskog festivala odabirao se i predstavnik za nastup na eurovizijskom natjecanju, no, zbog loših plasmana JRT je odustao od slanja predstavnika u razdoblju od 1977. do 1980., da bi i sam festival bio ukinut sredinom osamdesetih. Prvi splitski festival održan je 1960., kao dio programa ljetne modne revije “More-Revija-Split”, održavane na bazenima omladinskog školskog kluba POŠK.
Međunarodni karakter
Pjesme su izvedene uz plesni orkestar Đekija Srbljenovića, a jednu od njih pjevao je kasniji prvak “Splita” Vice Vukov. Iduće godine festival nije održan, da bi se 1962. na “Splitu”, tada pod imenom Melodije Jadrana, prvi put pojavio Zdenko Runjić, još srednjoškolac, čije “Ćakule o siromajima” s Terezom Kesovijom odnose prvu nagradu publike. Godine 1963. festival se seli na ljetnu pozornicu kina “Bačvice”, 1964. rođena je himna festivala “Nima Splita do Splita” koju su pjevali Tereza Kesovija i Toni Kljaković, kao i “Kuća pored mora” koju su u alternaciji otpjevali Arsen Dedić i Gabi Novak. Na 5. Melodijama Jadrana 1965. počinje pohod Vice Vukova koji četiri godine zaredom osvaja festivalske nagrade; 1965. pjeva “Bodulsku baladu”, 1966. “Bokeljsku noć”,1967. “Pismo ćali” i 1968. “Dalmatinsku elegiju”. Splitski festival 1967. počinje se održavati na Prokurativama i dobiva međunarodni karakter. Uz trinaest domaćih skladatelja, osam njihovih inozemnih kolega radi na aranžmanima 22 skladbe koje izvodi 14 domaćih izvođača i tri ansambla te osam inozemnih pjevača i dva sastava, The Shadows i The Lords. Te 1967. na festivalu debitira Oliver Dragojević s pjesmom “Picaferaj” Zdenka Runjića. Runjić je već pobjeđivao na festivalima; nakon prve nagrade publike na Splitu ‘62., s njegovom pjesmom “Vrbe” na omladinskom festivalu Subotica ‘63. pobijedio je Stevan Zarić, a nakon uspjeha Lade Leskovara s “Potraži me u predgrađu” na Opatijskom festivalu 1964., “Oluja” Josipe Lisac i grupe Mladi levi bila je Runjićev hit s Opatije ‘70.
Godine 1968. na Prokurative dolazi Domenico Modugno. Od 1969. festival mijenja ime u Internacionalni festival zabavne muzike, na festivalu gostuju
Claudio Villa, Gino Paoli i Iva Zanicchi, nastupaju i Arsen Dedić i Tereza Kesovija, a oko njihove dvije pjesme “Vraćam se” i “Nono, moj nono” stvorio se skandal u kojem je “Nono” Nikice Kalogjere nadmašio favorita žirija Arsena Dedića pa se Dedić s Ginom Paolijem, koji je istu pjesmu pjevao u alternaciji, povukao s pozornice.
Prvi, ne i najbolji
Dakako, nisu prve nagrade najpopularnijima uvijek bile i nagrade najboljima, koji su pronašli svoje osobne kantautorske puteve. Arsen Dedić kasnije dugo godina nije nastupao na Splitskom festivalu, a u intervju Petru Lukoviću krajem osamdesetih prisjećao se: “Na Splitskom festivalu, na kojem me nema dvadeset godina, još sam uvijek među četvoricom koji su dobili najviše nagrada. Pa koliko nagrada na Krapini, u Opatiji, u Beogradu. Tipično je da sam Opatiji ‘66. s pjesmom ‘Ni ti, ni ja’ bio četvrti, s ‘Tamarom’ treći, s melodijom ‘U ime ljubavi’ drugi – ali je prvi uvijek bio netko drugi, najčešće Gabi ili Vice. Na Zagrebu ‘66. opet sam imao nekoliko pjesama, ‘Sandra’ je zauzela četvrto mjesto, ‘Najljepši je Zagreb grad’ treće, a pjesma ‘Znat ćeš’, koju smo radili ja i Karlo Metikoš, bila je druga. U Splitu 1964. ‘Kuća pored mora’ bila je druga, tipično!. Ali odmah sam ironizirao taj takmičarski duh jer, pazi, moja pjesma ‘Sve što znaš o meni’ ušla je u finale milošću novinara.”
Na desetom Splitskom festivalu 1970. nastupilo je 18 zemalja, izabrano je 18 domaćih i 18 stranih skladbi za izvođenje na Prokurativama gdje se pojavio niz novih imena: Ibrica Jusić, Josipa Lisac, Duško Lokin, Majda Sepe, Krunoslav Slabinac, Boba Stefanović, Ljupka Dimitrovska. Te godine pobjedu odnosi Radojka Šverko s pjesmom “Kud plovi ovaj brod”, za koju je tekst napisao Arsen Dedić pod pseudonimom Luka Juras. Iduće godine dominirao je hit “Proplakat će zora”, kojom se Mišo Kovač nametnuo na domaćoj estradnoj sceni. – Pjesmu smo napravili Drago Britvić i ja – prisjećao se kasnije Mihaljinec – iskoristivši narodnu pjesmu iz Dalmacije “Proplakat će me zora”.
Runjić, Oliver i Mišo bili su neki od debitanata