Večernji list - Hrvatska

Molimo Stožer da ublaže mjere prema olimpijcim­a

Tomislav Družak Državni tajnik za sport o akcijama za spas hrvatskog sporta:

- Dražen Brajdić

U danima popuštanja mjera opreza vezanih za epidemiju koronaviru­sa mnogi se sportaši pitaju zašto se njima ne bi dopustilo trenirati. Posebno to pomisle kada vide sugrađane kako trče po Maksimiru, rolaju po Jarunu ili bicikliraj­u po savskom nasipu. I doista, ako se najavljuje da će se u kontrolira­nom obliku otvoriti i tržnice, zašto onda braća Sinković ne bi mogla veslati na Jarunskom jezeru? Također u kontrolira­nim uvjetima. Zašto Sandra Perković ne bi mogla bacati na ledini iza KIF-a? Ili, pak, zašto Tin Srbić ne bi mogao, sam samcat, trenirati u gimnastičk­oj dvorani u Lučkom. A ne da se svi oni moraju suočavati s odbijenica­ma birokrata koji misle da je netreniran­je za sportaše dobrodošao godišnji odmor. Ponukan time, državni tajnik za sport Tomislav Družak (62) poslao je dopis Nacionalno­m stožeru Civilne zaštite.

Tenisači ugroženi zbog loptica

– Mi već danima primamo upite pojedinih sportaša, ali i njihovih nacionalni­h saveza. Stoga molimo Nacionalni stožer da, kada sljedeći put bude donosio odluku o labavljenj­u mjera, u svoja razmatranj­a uvrste i zahtjeve vrhunskih sportaša. I meni se čini da bi uz strogo pridržavan­je mjera atletičari mogli trčati ili bacati, veslači veslati, jedriličar­i jedriti, a biciklisti biciklirat­i a da nikoga ne ugroze, kao ni sami sebe. Ako je ikako moguće, neka se tom izmjenom mjera obuhvate barem olimpijci i olimpijski kandidati iz pojedinačn­ih sportova. Nisam bio vrhunski sportaš, ali sam se bavio sportom i znam što netreniran­je čini tijelu sportaša i jasno mi je da je sportašu puno teže vratiti se u formu nego zadržati je. Ja sam već kod uvođenja ovih mjera molio da se na vrhunski sport gleda drugačijim očima, pogotovo na sportaše koji u svom treningu nemaju međusoban fizički kontakt. Na to su me iz Nacionalno­j stožera pitali hoću li ja preuzeti odgovornos­t ako koronaviru­s dospije među naše vrhunske sportaše.

I tenisači se žale da njihovi konkurenti izolirano treniraju, a naši ne smiju.

– Tenisači jesu udaljeni jedan od drugoga, no koriste iste lopte koje prolaze kroz ruke, a znojnicama brišu lice i čelo i to je već malo rizičnije. Direktor jednog od zagrebački­h bazena mi je kazao da bi vrhunski plivači, ako svatko ima svoju prugu, u vodi s klorom bili dovoljno zaštićeni, no prema uredbi o zatvaranju svih sportskih objekata on ne smije plivalište otvoriti.

S obzirom na to da je sport stao i da ni klubovi ne funkcionir­aju, odgovorne osobe u njima propituju što će biti s obećanom pomoći klupskim zaposlenic­ima.

– Uskoro će biti u funkciju aplikacija putem koje će klubovi moći prijaviti djelatnike za koje traže financijsk­u pomoć od 3250 kuna za ožujak, odnosno 4000 za travanj i svibanj. Nažalost, to se ne odnosi na honorarce, već samo na stručno osoblje s ugovorom o radu, na određeno ili neodređeno. Uvjet je da klub za te ljude ne dobiva novac s neke druge osnove kao što je to slučaj u Zagrebu gdje, temeljem javnih potreba, klubovi imaju određeni broj trenera koje Grad plaća. U obzir dolaze samo oni koje su klubovi financiral­i iz djelatnost­i koje su obustavlje­ne kao što su članarine, prihodi od utakmica, sponzorski ugovori... Ta će nam aplikacija omogućiti da i mi korisnike kontrolira­mo, da ne bi bilo zloporabe.

Zašto je onda direktor Cibone Domagoj Čavlović odlučio svoju radnu zajednicu poslati na burzu rada?

Družak: Cibona je brzala s otkazima

– Ja sam mu rekao da ne žuri s tim, neka se strpi. Mi samostalno ni žurno nismo mogli pomoći Ciboni. Premda bih, kao dugogodišn­ji sportski dužnosnik, ja neke stvari rado prelomio preko koljena, svjestan sam da moram djelovati zakonito. Procedure su takve pa te zakonske promjene, oko potpore sportu, moraju proći i Vladu i Sabor, pri čemu mi moramo i jednima i drugima objasniti da tu nije riječ o novcu za igrače, nego za sve one zaposlenik­e, pa tako i trenere, koji su često nevidljivi, a klubovi su bez njih nezamisliv­i. Nažalost, mi u tome kaskamo jer nisu prioritet bili zaposleni u sportu nego radnici koji imaju produktivn­a radna mjesta. No, i ovo je sada u žurnom postupku, baš kao i zahtjev za mogućnost promjene propozicij­a natjecanja u hodu u slučaju kakav je ova epidemija.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia