U početku su ljudi kupovali kao ludi, sad je već lakše
Dok iz Kriznog stožera ovih dana uporno pozivaju građane da ostanu doma, izlaske svedu samo na one najnužnije i ponašaju se u skladu s epidemiološkim preporukama, mnogi ovih dana nemaju taj “luksuz” da ostanu na distanci, na slobodnim danima ili da rade od kuće – i svakodnevno su na prvoj crti kako bi i u pandemiji koronavirusa naši stolovi i hladnjaci bili puni. Tako je i u Grupi Pivac, u kojoj djelatnici, posebice oni u proizvodnim pogonima, distribuciji i maloprodaji, daju sve od sebe da osiguraju kontinuitet proizvodnje i opskrbe kako vlastitih 270 maloprodajnih poslovnica diljem Hrvatske, gdje radi i Ivana Ermacora, tako i drugih trgovačkih lanaca. Radni dan te trgovkinje počinje oko šezdeset kilometara dugom vožnjom automobilom iz Velike Ludine, malog mjesta u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje živi s obitelji, do mesnice Pivac na zagrebačkom Jarunu, koja je njezino radno mjesto posljednjih sedam godina. Na posao u Zagreb putuje u društvu supruga Milana, zaposlenog u mesnici na trešnjevačkoj tržnici.
Kupuje se planski
Po dolasku na posao, najmanje pola sata prije početka službenog radnog vremena, Ivana se preodijeva, stavlja zaštitnu opremu, masku i rukavice, dezinficira radni prostor i izlaže robu kako bi sve bilo spremno za dolazak kupaca.
– Prvih dana otkako je sve ovo započelo, bilo je strašno. Kupovalo se kao sumanuto, ljudi nisu ni gledali što uzimaju. Toliko posla inače nemamo ni uoči Božića – kaže Ivana, koja je pojačanim gužvama svjedočila i uoči Uskrsa kada se uz svježu janjetinu i odojak, u trgovinama
Pivca već tradicionalno tražila i šunkica više, u mrežici, dimljena, pečena, rolana lopatica s kožom, dimljeni vrat...
– No prvotna navala ipak je nekako stala, kupaca je manje i mirnije je. Izgleda da su se građani istrošili pa sada kupuju samo ono što je nužno. Kupuje se brzinski i strogo planski. No, kako su sve to uglavnom stalni kupci, nađe se vremena i za šalu. Većina ljudi nije toliko ustrašena, svi skupa nastojimo zadržati optimizam – kaže Ivana.
Nedostaje roštilj vikendom
S obzirom na to da dok radi s kupcima koristi zaštitnu masku i rukavice, a kupci poštuju pravilo obveznog razmaka, osjeća se sigurno, no 17-godišnja kći Ana ipak misli malo drukčije. – Suprug, 19-godišnji sin Tin i ja cijelo ovo vrijeme normalno radimo na svojim radnim mjestima. Kći je jedina kod kuće i nije joj svejedno, boji se za nas. No živjeti se mora, nema tu puno izbora – dodaje Ivana. Premda joj se radni dan u doba krize prouzročene koronavirusom nije znatno promijenio, nedostaje joj opuštena svakodnevica, a najviše druženje s obitelji i prijateljima, vikendi uz roštilj i puno smijeha.
– Kad sve ovo prođe, jedva čekam vidjeti mamu, nećakinju, cijelu obitelj, naše prijatelje. Sastat ćemo se i proslaviti kao da se nismo vidjeli 150 godina. Znate, mi smo vam svi veseljaci i baš to nam najviše nedostaje. Život je kratak i treba uživati u njemu – uz osmijeh kaže Ivana Ermacora.