Otišli smo jer smo na vrijeme shvatili što nas čeka
Glumac se s obitelji preselio na Mrežnicu
Nakon pojave koronavirusa brojni su Hrvati otišli u izolaciju, a oni sretnici koji imaju kuću na osami nisu morali puno razmišljati kamo će. Jedan od njih je i glumac Asim Ugljen, koji je sa suprugom Martom, sinom Dinom i kćeri Leilom otišao u svoju kuću na Mrežnici.
– Otišli smo nakon pojave drugog zaraženog jer smo shvatili što će se dogoditi. Kako sam ja splenektomiran te sam radi toga u rizičnoj skupini dobijem li COVID-19, odluka nije bila teška. Na Mrežnicu odlazim otkad znam za sebe, od rođenja. Moja je baka na
Mrežnici kupila zemljište još 1959., a nekoliko godina kasnije preselila i staru turopoljsku kuću na to zemljište. Dolazimo ovdje već 60 godina. A zašto baš Mrežnica, zato što je to raj na Zemlji. I djeca i supruga i ja je obožavamo, odvojeni smo od civilizacije, u šumi smo iznad rijeke, imamo svoj mir, sadimo svoj vrt, što čovjeku više treba – kazao nam je Asim, koji i na Mrežnici ima posla.
Nova rutina
– To je život u šumi. Rano liježete, rano se dižete, cijepaet drva, čistite vrt, krčite korov ili veslate. Da nemamo struje, živjeli bismo kao Amiši. Nekoć i nije bilo struje, koristili smo petrolejske lampe i vodu pumpali iz rijeke. Meni je kuća najdraža iz tog doba prije struje i vode, bio sam dijete i odlazak na Mrežnicu bio mi je kao život na filmu. Tako i moja djeca, uživaju ovdje, Dino obavi školu, riješi zadaću i onda se s Leilom po cijele dane igra u šumi. Ovdje su neizmjerno sretni, mogu trčati po šumi, igrati se drvenim mačevima, hraniti patke i labudove, sjediti uz vatru, slušati priče i gledati komedije iz 80-ih s roditeljima navečer prije spavanja
Priroda kao umjetnik
Kaže i da njegov sin Dino zna veslati s njim. – Pitanje je kako ću ih vratiti u Zagreb kad ovo prođe – dodaje Asim. Mrežnica je idealna za veslanje, a Ugljeni su u tome pravi majstori. Veslanje u kajaku im je omiljeni hobi.
– Kajak je moja velika ljubav. Moja je baka mojem ocu i stricu, kad su bili klinci, kupila nekakav češki gumenjak na napuhavanje, bio je to vrlo kvalitetan gumeni kajak za dvojicu većih klinaca koji je potrajao do doba kada sam ja rođen. I odmalena su me vozili u tom gumenjaku. A onda sam i ja počeo veslati i spuštati se u njemu niz slapove. Pa sam počeo veslati u riječnom čamcu, pa u kajacima na napuhavanje, da bih na kraju završio na divljevodaškim kajacima, koji su za mene apsolutno orgazmičko iskustvo. Kada se u tom malenom plastičnom lijesu sjurite niz slap, sreća koja izlazi iz vas oku je vidljiva, ali teško mjerljiva. Da ne govorim o tome da vidite mjesta koja nitko drugi ne vidi. A priroda je najveći umjetnik – kazao nam je Asim, koji kada vesla ima i nadimak – Kapetan Jesetra. – Kapetan Jesetra nastao je nakon jedne lude i neprepričljive noći druženja s prijateljima iz djetinjstva. Ima ljudi koji me zovu Kapetane. I ja se odazovem. Jedna fiks-ideja koju smo smislili postala je realnost – kazao je.