HOĆE LI RAZNI ANDRIJE BITI KRAJ MNOGIM POLITIČKIM UHLJEBIMA

Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu. Ova poslovica možda najbolje opisuje ono što se s digitalizacijom i digitalnom transformacijom u Hrvata događa posljednjih mjesec dana, točnije otkako smo pod prijetnjom koronavirusa prisiljeni ostati u svojim domovima. Sve što se prije nije moglo, sve za što je po tvrdnjama odgovornih trebalo vremena i silnih ulaganja, odjednom postaje moguće. Nakon e-propusnica, prijava na burzu rada e-mailom i drugih novotarija, jučer su nam predstavili i Andriju, digitalnog asistenta koji će nam u nedoumici ili strahu od zaraze protumačiti simptome i uputiti nas što da činimo i kome da se obratimo. Uz predstavljanje Andrije stigla je i molba da se novom alatu odmah “ne gleda u zube” jer će, kažu, Andrija u početku biti malo osjetljiviji, ali će idućih dana učiti i razvijati se, čime će postajati i sve precizniji. I to je logično i očekivano jer je novim alatima uvijek nužna prilagodba kroz praksu. Iste će dječje bolesti pokazivati sve digitalne usluge koje ovih dana užurbano razvija i pušta u rad javna uprava. Neke stvari moguće je dotjerati isključivo kroz praktičnu primjenu, uz otklanjanje nedostataka “u hodu”. No, činjenica je da se od izbijanja pandemije pokazalo kako Hrvatskoj za digitalizaciju i digitalnu transformaciju ne nedostaje ni znanja ni stručnosti, a kroz europske fondove čitavo se vrijeme nudio i novac. Ono čega je nedostajalo bila je politička volja, a nje nije bilo uglavnom zbog straha da bi pojednostavljenje procedura, bez kojega nema digitalizacije, značilo kraj karijere za mnoge prekobrojne i nekompetentne službenike. Komplicirane procedure koje smo razvijali desetljećima služile su prije svega kao prostor za namirenje apetita stranačkih kadrova. Sada ih, ako ne želimo uništiti svaku šansu za gospodarski oporavak nakon epidemije, moramo znatno pojednostavniti i konačno poslati u povijest prilaganje jednih te istih dokumenata u svakom poslu s državom. To će svakako značiti ukidanje nekih radnih mjesta, no dugoročno definitivno neće značiti i veću nezaposlenost. Dapače, s ukidanjem nepotrebnih usluga otvara se mogućnost razvoja novih, na dobrobit građana. Dakle, ako vrijedi ona “svako zlo za neko dobro”, onda bi se dobro koje donosi koronavirus za Hrvatsku moglo pokazati baš u ovom segmentu.

Sve za što su prije tvrdili da se ne može odjednom postaje moguće: e-propusnice, prijava na burzu rada mailom...