Živimo u metropoli, ali u ovoj krizi kao da smo na kraju svijeta
Obišli smo zagrebačka naselja čijim je stanovnicima bez javnog prijevoza šoping postao složena operacija, a moraju se snalaziti i za odlazak na posao
Oni koji žive, primjerice, u zagrebačkim Dugavama, na prvu trgovinu, ljekarnu ili ambulantu naići će nakon samo nekoliko stotina metara. No, stanovnici naselja Miroševac u Gornjoj Dubravi za to trebaju pješačiti i do sat vremena. Jer samo je jedna “kvartovska trgovina”, objašnjava Tena Šimičić, u krugu od pet kilometara pa oni koji nemaju automobil po osnovne namirnice uglavnom idu autobusom, koji u normalnim okolnostima vozi svakih pola sata. No okolnosti trenutačno nisu normalne, ZET-ove linije prevoze samo one s posebnim propusnicama, pa se stoga u nabavu ide zaista u najvećoj nuždi.
Do stanice pet kilometara
– Šoping je potrebno i dobro tempirati jer je radno vrijeme dućana ograničeno. Radnim danom do 15, subotom do 13, a nedjeljom zatvoreno. Ljekarna je još kilometar dalje, u Markuševečkoj Trnavi, a i ona radi jedan dan ujutro, a drugi popodne, kao i liječnik. Dakle, kao da smo potpuno odsječeni, na kraju svijeta – kaže Tena Šimičić.
Odlazak u “veliki špeceraj” do šoping-centra ili tržnice zato se posebno planira, a nerijetko jedan susjed autom obavlja kupnju za druge. Isto je, dodaje njezin stric Zvonko Šimičić, s nabavom lijekova i zaštitne opreme poput maski i rukavica, a ako se iz nekog razloga mora “do grada”, susjedi dogovore vrijeme u koje se mogu odvesti te po mogućnosti i vratiti zajedno.
Jednako je “izoliran” i Borčec, koji se nalazi sjeverno od Gajnica. Gotovo sva naselja koja gravitiraju četvrti Podsused – Vrapče, ističe tamošnja stanovnica Silvija Dragec, zbog nedostatka javnog prijevoza postala su poput gradova država u kojima se teško preživljava bez pomoći drugih. U kupnju se, kaže, ne ide ako se doista ne mora pa se ljudi za kavu, šećer i brašno snalaze kucanjem na vrata do njihovih. Tko iz nužnosti mora iz naselja, “prikrpa” se susjedu na putu “prema gradu”.
– A natrag? Ništa, pješice. I to pola sata uzbrdo. Što je baš zabavno s tri vrećice pune namirnica za malu djecu – govori Silvija Dragec.
I odlazak na posao, upozoravaju također na istoku grada, za one bez auta ekstremni je trening u hodanju, čak i ako imaju propusnicu Stožera civilne zaštite za javni prijevoz. Najbliža autobusna stanica za izvanredne ZETove linije, naime, nalazi se na Aveniji Dubrava, što je oko pet kilometara udaljeno od Miroševca, osam od Čučerja i gotovo deset od Vidovca. Jedni stoga do postaje hodaju po sat ili dva, drugi se moraju snalaziti taksijem, što košta, a treći su se organizirali u zajednički “carpool”.
– Ja radim u tvornici, a budući da nisam dobila propusnicu za
ZET-ov autobus, poslodavac mi je osigurao prijevoz zajedničkim kombijem. No, moja sestra Mia, koja je odgojiteljica u domu za djecu, nema kako na posao. Ovaj je tjedan vozi mama, a idući će tata. I tako će se izmjenjivati dok kriza ne prođe – objašnjava Tena Šimičić.
“Angažira” se rodbina
Nije lako ni stanovnicima naselja u podsljemenskoj zoni, posebice onima koji su jako stradali u potresu. Obično vrlo prometna, tamošnja cesta sada je prazna, a uz nju smo zatekli Valenta Račića, umirovljenika iz Mikulića koji se vraćao kući iz dnevne šetnje.
– Ljudi se drže one “ostani doma” kao Biblije, otkako nema javnoga prijevoza još više. No, teško je bez busa nama penzićima jer nemamo ni pošte ni ljekarne ni ambulante, a mnogi ni ikoga tko bi kupnju mogao obaviti umjesto njih – ističe Račić.
Onima bliže centru grada nešto je lakše, govore baka i unuk Mira Horvatić i Leon Tot, koji žive u Mlinovima, no ne mnogo jer ipak treba “hodočastiti” do prve ljekarne i ambulante, a imaju i samo jednu trgovinu s prehrambenim namirnicama. Sreća je, kaže Mira Horvatić, to što većina stanovnika ima aute pa se mogu odvesti kamo trebaju.
– A i oni koji nemaju, uglavnom “angažiraju” rodbinu. A i susjedi su se dobro organizirali u pomoći jedan drugome. Jesmo izolirani, ali opet u relativno dobroj poziciji, a i trgovina, na sreću, ima većinu onog što nam treba – ističe Mira Horvatić.
Kad trebaju u kupnju, “uskaču” susjedi koji imaju auto. No, daleko su i ljekarna, doktor...