Šest pitanja koje postavljaju “generali” bez odgovornosti

Ispod crte Kao što Hrvatska ograničeno testira jer realno i ne može više, tako se i Švedska nada da će se problem riješiti sam od sebe jer su po sramotno niskom broju kreveta na intenzivnoj njezi – na samom europskom dnu

Članovi nacionalnog stožera koji upravljaju koronakrizom još imaju status zvijezda, no kritike se ipak pomalo probijaju iz sjene društvenih mreža u nacionalne medije. Nema nikakvog razloga da se o nekim od njihovih grešaka ili “grešaka” ne raspravlja u javnosti i da ih se prešućuje u ime nekih “viših interesa” ili političke korektnosti. Pogotovu zato što će neke od tih dvojbi uskoro zahtijevati odgovore, a oni bi itekako mogli ići u prilog dosadašnjem radu stožera i Vlade. Krenimo redom. Za početak.

Prvo: Je li trebalo ranije uvesti karantenu? Da, trebalo je, ne govorim to kao general poslije bitke, pozivao sam i sam na to i kad se događalo. No, ja, kao i drugi, govorim to kao general bez stvarne odgovornosti, jer lako je sa strane reći “ja bih odmah uveo karantenu za sve iz Italije”, ali za to treba i pripremiti teren, a ako si prvi koji to radi, k tome još formalno nije proglašena pandemija, onda je to i vrlo osjetljiva politička odluka. Stožer je djelovao onako kako nalaže struka, unaprijed pripremajući teren za odluke koje će uslijediti, a razvoj događaja upućuje na to da je reakcija u praktičnom smislu – ipak bila na vrijeme.

Drugo: Je li odmah trebalo uvesti karantenu i za druge države, a ne samo neke regije? Da, tu se već može govoriti o kašnjenju, jer izvori zaraze iz Austrije, Njemačke ili Francuske nisu bili ništa manje prijeteći. No, ponovno, to kašnjenje nije rezultiralo masovnijim širenjem epidemije u Hrvatskoj. Mreža je ipak funkcionirala, a izoliranje zaraženih i praćenje njihovih kontakata pokazalo se važnije od masovnog testiranja.

U Vladi stalno ponavljaju “reagirali smo na vrijeme”. Nitko nije stvarno reagirao na vrijeme, za što možemo “zahvaliti” kineskim vlastima koje su predugo skrivale ključne podatke, kao i činjenici da je zakazao WHO, no Hrvatska je reagirala brže od mnogih drugih, a gledajući samo rezultate, teško je uopće ustvrditi da se kasnilo. Kad u SDP-u kažu “da smo prije tri tjedna uveli rigoroznije mjere, danas bismo izlazili iz karantene” – samo ispadaju smiješni.

Treće: Je li trebalo više testirati? Da, bilo bi sjajno kad bi mogao testirati sve, no, ako ne možeš, radiš s onim što imaš. Talijani su isprva ambiciozno testirali, no – nije ih spasilo. Hrvatski stožer je pak precizno odredio ciljnu grupu te na vrijeme polovio većinu niti. Svejedno, i dalje vrijedi kritika: sve dok ne uzorkujemo širu populaciju, pitanje je znamo li uopće gdje smo u ovom trenu? To će uskoro svakako morati napraviti.

Četvrto: Je li stvarno trebalo zaustaviti cijelo gospodarstvo ili je trebalo ići putem Švedske? To pitanje kao da previđa da su Šveđani unaprijed odlučili da je cijena u “tisućama” izgubljenih života prihvatljiva u ime očuvanja ekonomije. Razlozi su prozirni: kao što Hrvatska ograničeno testira jer realno i ne može više, tako se i Švedska nada da će se problem riješiti sam od sebe, jer su po sramotno niskom broju kreveta na intenzivnoj njezi – na samom europskom dnu.

Peto: Je li trebalo odmah uvesti drakonske mjere u domove, ako doista sve ovo radimo radi naših baka i djedova? Jer, počevši od prvog umrlog od korone, pokazuje se da medicinska pomoć u nekim slučajevima tragično kasni.

Moramo dati nedvosmislen odgovor je li sustav postavljen tako da pruži što bržu pomoć svim oboljelima, ili se zadovoljava time da se zaraženi i njihovi kontakti izoliraju, kako bi se ne spriječilo, već prije svega usporilo širenje virusa i izravnao vrhunac udara na zdravstveni sustav. Ovaj drugi odgovor mogao bi nas za koji mjesec vratiti na švedski scenarij. Šesto: Je li Vlada trebala odmah krenuti u rezanje javnog sektora kako bismo preživjeli financijski kolaps koji nam slijedi? Oni koji to agresivno predlažu posve nepotrebno srljaju, vođeni svojim uobičajenim motivima, no kao da previđaju da je veličina rupe takva da će je ionako biti nemoguće popuniti bez rezova. Oni će svakako doći na red, no to neće i ne može biti način za stvaranje nove, bolje i efikasnije uprave.

To može doći na red tek kad krenemo putem oporavka, a danas je vrijeme za solidarnost, čak i ako ona bude podsjećala na socijalističku uravnilovku. U suprotnom, na jesen ćemo imati na tisuće mrtvih poduzeća te najmanje pola milijuna blokiranih građana koji će još godinama uzaludno pokušavati iščupati se iz zagrljaja financijske karantene, baš kao četvrt milijuna njih koji su u toj karanteni već proveli puno desetljeće.