Mladi izumitelj koji je stekao titulu ‘umnog čudovišta’
Ivan Marcel pl. Kiepach (Križevci, 1894. – ruska fronta, 1915.) kao 16-godišnji zagrebački gimnazijalac nazvan je u Agramer Zeitungu 24. listopada 1911. „umnim čudovištem“zbog svojih izuma dinama, generatora struje na mehanički pogon samog vozila, i konstrukcije žiro-kompasa, koje je patentirao u više država, što je odjeknulo kao senzacija u cijeloj Europi, u kojoj su se financijaši u Parizu, Bruxellesu i Berlinu otimali za njegove izume.
Vrhunsko obrazovanje i pamet
Zagrebačke novine pisale su da je 16. ožujka 1910. u Berlinu patentirao žiro-kompas, uređaj za daljinski prijenos pokazivanja otklona brodskog kompasa uz pomoć amperometra kao pokaznog instrumenta na koji nisu utjecale magnetske sile niti željezno okruženje broda. Poboljšanu verziju patentirao je 20. prosinca 1911. u Londonu. Drugi patent, dinamo-uređaj za rasvjetu svih vrsta vozila, kočija, automobila, omnibusa i vagona, 19. siječnja 1912. priznalo mu je francusko Ministarstvo trgovine i industrije. Zatim je u lipnju te godine u Berlinu patentirao strujni prekidač za rendgenske uređaje, koji je djelovao na principu tlaka plina. Važan je i patent malog transformatora za niski napon, koji je prijavio s poznatim konstruktorom Heinrichom Weilandom, a koji se koristio za rudarske i zubarske svjetiljke, uređaje za masažu... Konstruirao je i držač za čitanje knjiga, a iz njegove korespondencije može se zaključiti da je radio na konstruiranju različitih električnih naprava kao što su jednofazni motor, bifilarni most, variometar, istosmjerni motor, različiti mjerni instrumenti, a zanimao se za područje magnetizma, akustike i prijenosa zvučnih signala. Plemićko podrijetlo i obiteljsko bogatstvo omogućili su mu da mlad obilazi europske gradove kako bi upijao znanja i upoznao se s tehničkim dostignućima. Bio je vrhunski obrazovan, govorio je više jezika i svirao nekoliko instrumenata. Njegov otac Josip želio je da stekne stručna znanja za potrebe obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva na Sveučilištu u Haale an der Saale u Njemačkoj, te iz šumarstva na visokoj školi u Beču, no Marcelu su bile privlačnije tehničke znanosti pa je upisao i Visoku tehničku školu u Berlinu. Ali 28. lipnja 2014., na dan kada je Gavrilo Princip u Sarajevu usmrtio nadvojvodu Franju Ferdinanda te navijestio Prvi svjetski rat, prijavio se u vojsku pa kao dragovoljac na ruskoj fronti u Poljskoj pogiba kao austrougarski vojnik – „ponos pukovnije“– 13. kolovoza 1915. godine. Njegova je obitelj bila austrijskog podrijetla iz Tirola. Pokopan je u parku dvorca Sabnie kod Sokolowa. Potom je ekshumiran kako bi njegovi posmrtni ostaci bili prevezeni te je 20. siječnja 1917. pokopan na križevačkom groblju.
Dokumenti iz Maribora
Njegov istraživački rad još nije do kraja istražen te bi arhivi zemalja s čijim je uredima i znanstvenicima komunicirao mogli otkriti još neke njegove izume. Svojedobno je u mariborskom arhivu otkriveno tisuću originalnih dokumenata Marcela Kiepacha nastalih između 1911. i 1914., koji su tamo dospjeli preko njegova rođaka s kojim je studirao u Berlinu. Mi smo se koristili smo biografske podatke iz časopisa Povijesnog društva Križevci koje je 2005. objavio Zoran Homen, Gradski muzej Križevci, pod naslovom „Zaboravljeni izumitelj na polju elektrotehnike“.
Godine 1910. u Berlinu je patentirao žiro-kompas, uređaj za daljinski prijenos pokazivanja otklona brodskog kompasa, na koji nisu utjecale magnetske sile niti željezno okruženje broda