Sat boravka kod kuće skuplji od rada u bolnici
Nakon što je dio medicinskog osoblja dobio manje plaće za ožujak jer su im prekovremeni sati i dežurstva koje su odradili u 14 dana “pretvoreni” u slobodne dane, koje su pak imali jer je posao sljedećih 14 dana preuzela druga grupa, Udruga poslodavaca u zdravstvu ukazala je ministru na otvorena pitanja pri obračunavanju plaća zdravstvenim radnicima u vrijeme pandemije. Prema uputi Ministarstva zdravstva, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a dok čeka poziv poslodavca ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.
– Neprijeporno da svaki odrađeni sat, osobito u ovim specifičnim okolnostima, treba biti evidentiran i adekvatno plaćen. No primjena dovodi do toga da radnici koji inače rade prekovremeno, noću, vikendom, u drugoj smjeni, pripravni su i sl., više su plaćeni kada su kod kuće zbog prekida rada kada im se plaća obračunava temeljem prosječne plaće u zadnja tri mjeseca, nego kada primjerice rade osmosatnu smjenu prije podne kada im se plaća obračunava temeljem stvarno odrađenih sati. Navedeno znači da u pojedinim slučajevima sat boravka kod kuće vrijedi više nego sat rada u zdravstvenoj ustanovi – ukazuje dr. Dražen Jurković, čelnik UPUZ-a. Navodi da mnogi odjeli rade znatno smanjenim opsegom posla zbog masovnih odgoda postupaka koji nisu hitni, ali i da se može očekivati da će nakon prestanka mjera opseg posla biti povećan te će trebati i više prekovremenog rada. Među ostalim, nejasno je kako se taj prekid rada evidentira. Ako se evidentira upisivanjem broja sati uz naznaku da je riječ o prekidu rada, nije jasno uzimaju li se pri obračunu u obzir samo sati koje je radnik zaista odradio ili i sati koji se evidentiraju kao prekid rada.
U odgovoru na pandemiju sve zemlje ograničavaju prava i slobode građana, pri čemu se za 47 članica Vijeća Europe postavlja pitanje dopustivosti s gledišta Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Prof. dr. sc. Jasna Omejec u Informatoru je objavila članak “Primjena Europske konvencije o ljudskim pravima u doba koronavirusa” u sklopu kojeg je prevela analizu koju je napravio londonski odvjetnik Jeremy
McBride.
U tom se radu nudi odgovor na pitanje kako bi Europski sud za ljudska prava mogao tretirati pojedina ograničenja i o čemu države trebaju voditi računa.
Europski sud za ljudska prava
Do 7. travnja osam je država – Albanija, Armenija, Estonija, Gruzija, Latvija, Sjeverna Makedonija, Republika Moldavija i Rumunjska – dostavilo glavnom tajniku Vijeća Europe notifikaciju o derogaciji obveza prema članku 15. Konvencije “derogiranje u vrijeme izvanrednog stanja”. Pozivajući se na tu odredbu, mogu se derogirati obveze iz Konvencije, osim prava na život, zabrane mučenja i ropstva, te načela prema kojem nema kaznenog djela i kazne bez zakona.
Države imaju široku slobodu prosudbe koja će ograničenja primijeniti, ali ESLJP je ovlašten da presudi jesu li prekoračile “opseg koji je strogo određen potrebama
a osobito radi zaštite zdravlja i javnog
reda.
Hrvatska “derogativna klauzula” je članak 17. za čiju aktivaciju, dakle, nema potrebe jer kvalificirano izvanredno stanje ne može biti dobro rješenje, a ponajmanje dobra poruka. Prijevod McBrideova rada koji je napravila prof. Omejec znatno smo saželi.
Neinformiranje javnosti ili nepoduzimanje određenih preventivnih koraka može predstavljati povredu obveze poduzimanja nužnih mjera za zaštitu života. S tim da je drukčija pozicija države u slučaju pojave novog virusa od stanja kad je poznata težina rizika koju nosi neaktivnost države. Mora se voditi računa i o operativnim