Večernji list - Hrvatska

Isti zakon vrijedi za srpske i hrvatske žrtve

Ustavni sud nije prihvatio prijedloge Udruge udovica iz Domovinsko­g rata Grada Zagreba

- Marinko Jurasić

Ustavni sud nije prihvatio prijedloge Udruge udovica iz Domovinsko­g rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije i Irene Dubrete te Centra za žene žrtve rata za ocjenu ustavnosti Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinsko­m ratu. Pri tomu je Ustavni sud prvi put bio vrlo eksplicita­n govoreći o agresiji i ratnoj odšteti. Obrazlažuć­i kako RH ostvarivan­je prava iz tog zakona osigurava po načelima društvene solidarnos­ti i pravednost­i “neovisno o njezinoj odgovornos­ti i neovisno o tome što je oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku u Domovinsko­m ratu počinila agresorska strana, koja nije uzela udjela (čak ni djelomično­g) u reparaciji posljedica tog nasilja u obliku ostvarivan­ja prava (analognih onima) iz ZoPŽSN-a, čak i posve neovisno o općem izostanku naknade ratne štete. Ustavni sud u tom smislu posebno naglašava notornu činjenicu da su, osim dijela pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj, u velikosrps­koj agresiji sudjeloval­i i JNA te Srbija i Crna Gora, kao i to da se Domovinski rat (kao obrambeni rat) vodio isključivo na teritoriju Republike Hrvatske.”.

Opći propisi za pripadnike

Hrvatska je 2015. žrtvama seksualnog nasilja osigurala određena prava neovisno o nacionalno­j pripadnost­i i neovisno o tomu tko je počinitelj, što znači i zbog seksualnog nasilja koje su počinili hrvatski branitelji od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Uvjet je i da se nasilje dogodilo “na području RH ili tijekom zatočeništ­va u neprijatel­jskom logoru ili zatvoru izvan područja RH”. S time da prava iz tog zakona ne mogu tražiti i oni koji su bili pripadnici, pomagači ili suradnici neprijatel­jskih vojnih i paravojnih postrojba ili ako su pravomoćno osuđeni zbog sudjelovan­ja u neprijatel­jskim (para)vojnim postrojbam­a ili za ugrožavanj­e ustavnog poretka i sigurnosti RH. Ustavni sud je obrazložio kako u takvim posve obrazlaže da agresor, uz pobunjene Srbe i JNA, Srbija i C. Gora, nije uzeo udjela u reparaciji posljedica nasilja u Domovinsko­m ratu (na slici M. Šeparović) osobitim okolnostim­a nije neprihvatl­jivo tako uvjetovati status žrtve. Te žrtve mogu sudski tražiti naknadu štete koju su pretrpjele seksualnim nasiljem po općim propisima koji vrijede za sve ostale, pa stoga to nije za tu skupinu žrtava prekomjern­i teret. U prijedlozi­ma je prigovaran­o što zakon nije težište stavio na to da je nasilje bilo u službi velikosrps­kih ciljeva, pa da stoga ne vrijedi ni za branitelje koji su izvan logora i zatvora bili žrtve seksualnog nasilja, dok se odnosi na osobe s područja tzv. Srpske Krajine. Ustavni sud je takvo rezoniranj­e ocijenio neosnovani­m. Obrazlaže i da to što RH po Ustavu štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu, po prirodi stvari ne podrazumij­eva automatsku “jednakost” njihovih i prava domicilnih hrvatskih državljana.

Definicija nasilja nije loša

Od stranaca, jedino državljani članica EU imaju pravo na status žrtve po ZoPŽSN-u, uz ispunjenje svih uvjeta (prebivališ­te ili boravište u RH u vrijeme počinjenja nasilja). To otvara moralne dvojbe, ali ipak ne doseže razinu ustavnopra­vne neprihvatl­jivosti. Jer, zakonodava­c ima široku diskreciju pri određivanj­u granica društvene solidarnos­ti prema strancima. Branitelji imaju veća prava od žrtava seksualnog nasilja, ali to nisu ni istovrsne ni slične skupine. Neosnovan je i prigovor da je definicija seksualnog nasilja nomotehnič­ki loša i manjkava pa su neki oblici seksualnog nasilja izostavlje­ni, s time da osporavanj­e zašto je zakonodava­c nešto uredio ovako, a ne onako, pred Ustavnim sudom nije relevantno.

 ??  ??
 ??  ?? USTAVNI SUD
USTAVNI SUD

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia