Zašto bismo živjeli u realnom svijetu kad je virtualni humaniji i bolji
S mnogim koronarješenjima život nakon pandemije mogao bi postati jeftiniji, s manje stresa i više slobodnog vremena, koje bismo mogli posvetiti sebi i obitelji
Do jučer vjerojatno nitko od nas nije mogao ni zamisliti karantenski stil života kojim danas živimo. To nije ni čudno, jer u prošlosti su pojedini gradovi ili područja bili stavljeni u karantenu, ali nikada u karanteni nije bio cijeli civilizirani svijet. A opet, ono što je do jučer bilo nezamislivo, sada nam je postalo ne samo zamislivo već nam je s vremenom postalo nezamislivo da bi stvari u budućnosti mogle stajati puno drugačije.
Sviđalo nam se to ili ne, život u karanteni je postao naše “novo normalno”. Kao što nam je do jučer bilo normalno otvoriti kišobran kada počne padati kiša, tako će nam sada biti normalno da se države zatvaraju u karantenu čim određenom broju ljudi počne curiti nos. I to će tako biti u najmanju ruku dok se ne proizvede cjepivo. A to je predugo vrijeme da bi život mogao čekati.
Puno je toga napisano o lošim socijalnim, ekonomskim, psihološkim i političkim posljedicama života u karanteni. Ali, nije baš sve tako jednobojno. Tako je, recimo, malo tko očekivao da će primjena nemedicinskih rješenja iz 18. stoljeća na rješavanje zdravstvenih problema u 21. stoljeću pokrenuti niz zanimljivih inovacija i dovesti do prave male futurističke revolucije u našim životima. A opet, upravo nam se to događa.
“Svako je zlo za neko dobro”, kaže se, pa tako i život pritisnut nevoljom stvara nove mogućnosti i iznalazi nova rješenja. Tako smo do jučer mislili kako ništa ne može zamijeniti odlazak djece u školu, a danas vidimo kako je školovanje od kuće nešto sasvim moguće. Također, mnogi su ljudi do jučer morali odlaziti na posao, a sada vidimo kako taj posao obavljaju od kuće, što je pokazalo i određene prednosti. Dobar dio naših života preselio se “online”, i na iznenađenje mnogih takav se život pokazao humaniji i kvalitetniji od onoga kakav smo imali u “realnom” svijetu. Ako se sada, primjerice, razvijaju aplikacije koje prate stanje ljudi zaraženih koronom, zašto to isto ne bi bilo moguće i za praćenje ostalih kroničnih bolesti? Zar to ne bi znatno relaksiralo gužve u čekaonicama i pridonijelo poboljšanju zdravlja nacije? Amazon je u samo mjesec dana otvorio 100 000 novih poslova širom svijeta kako bi obavljao povećani broj narudžbi za kućne dostave. Takav bi trend uskoro naporne odlaske u supermarkete mogao učiniti suvišnima. Kada bi ljudi radili od kuće i ne bi jurili u supermarkete, ne bi bilo ni velikih gužvi u prometu, a time bi se smanjila i razina zagađenja. Život u gradu za mnoge ljude više uopće ne bi bio nužnost, već bi mnogi mogli živjeti na selu ili u predgrađima, a opet ništa ne gubiti od prednosti života u gradu.
Nužda nije pritisnula samo građane već i vlasti, pa vidimo kako se ubrzano rješavaju pitanja koja su se dosad bespotrebno odlagala. Digitalizacija podataka učinit će mnoge usluge dostupnije građanima, što će povećati i transparentnost države, a moguće i smanjiti korupciju i “uhljebljivanje”. Sada nema izlika ni da se digitalizacija uvede u sam politički proces, koji bi time postao transparentniji i demokratskiji. Tako ćemo konačno i mi obični smrtnici dobiti priliku izravno promatrati “Velikog Brata”, a ne samo on nas.
Već dugo slušamo o tome kakve nam sve mogućnosti pruža digitalna revolucija, ali su nam od svega toga dosad nudili samo Facebook i Instagram. Sada pak vidimo kako su svi zapeli pronaći rješenja za goleme probleme koje normalnom funkcioniranju života nameće život u karanteni. Tako se prirodno nameće pitanje zašto ona rješenja koja su se pokazala dobrima ne bismo zadržali i kada jednom kineski virus bude konačno poražen? Korona je u kratkom vremenu ostvarila ono što nam sva moguća futuristička obećanja posljednjih desetljeća nikako nisu isporučivala. Tako nam je, pored svih zala, donijela i konačno pokretanje digitalne revolucije u punom opsegu. Kada sve ovo prođe, nitko više neće prihvaćati izgovore koji bi nam obećavali “povratak na staro”, jer smo vidjeli da je moguće i nešto bolje. S mnogim koronarješenjima život nakon korone mogao bi postati jeftiniji, s manje stresa i više slobodnog vremena, koje bismo mogli posvetiti sebi, obitelji i prijateljima. Ironija je u svemu tome da nam sve to što je dobro ne dolaze kao rezultat našeg izbora, već nevolje koja nas je snašla. Ali, i to je priča o nama, kakvi već jesmo.
Korona je u kratkom vremenu ostvarila ono što nam sva futuristička obećanja nisu isporučivala. Tako nam je, osim svih zala, donijela i konačno pokretanje digitalne revolucije u punom opsegu