Policija bi nasilnike koji su već kažnjavani trebala provjeravati
Pitanje je nakon razgovora o događaju obavijestila naš pravni tim koji je već stupio u kontakt s gospođom. Naš pravni tim gospođu će informirati i o mogućnosti pritužbe na rad i postupanje policije, o čemu će ona potpuno autonomno donijeti odluku želi li to ili ne – ispričala je N. Tolle. AŽKZ morala je zbog popunjenosti odbiti 12 zahtjeva za smještaj, od čega osam otkad su na snazi mjere kućne karantene.
Otežan pristup podršci
Određen broj žrtava nasilja u ovom trenutku sasvim sigurno ima otežan pristup uslugama podrške, ustvrdila je Zdravka Sadžakov iz Udruge B.a.B.e.
– U nekim se državama broj poziva SOS linija udvostručio zbog karantene i izolacije, no još je veći izazov osigurati ženama priliku da uopće uspostave takve pozive uz neprekidnu fizičku blizinu nasilnika – ističe Z. Sadžakov. U sigurnoj kući udruge B.a.B.e. trenutačno su smještene četiri žene i troje djece, što znači da kuća može primiti i nove žene žrtve nasilja s njihovom djecom. – Kuća ima predviđen prostor za samoizolaciju koji udovoljava svim uvjetima sukladno preporukama stručnjaka. U tom prostoru osoba u samoizolaciji može potpuno odvojeno od drugih korisnica, bez ikakva doticaja s njima, koristiti spavaonicu, kuhinju i kupaonicu – kaže. B.a.B.e. su svakodnevno dostupne od 8 do 17 sati na telefon: 01/4663-666 ili 0800/200-144 te dežurni mobitel 098/9824-641 koji je dostupan od 0 do 24 sata.
Žrtve ne mogu prijaviti nasilje u uvjetima kad se ne mogu sakriti od zlostavljača, ukazuje i prof. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
– Nasilje je sigurno u porastu jer je velik broj rizičnih faktora. Osobe u disfunkcionalnim odnosima zatvorene su u istom prostoru u vrijeme krize, neizvjesnosti, straha, nezaposlenosti, izložene dodatnom stresu zbog financijskih problema koje svi očekuju u budućnosti... Ta disfunkciosplita
zbog svega će se još gore manifestirati. A znamo i da se u krizi povećava opasnost od ovisnosti – govori Buljan Flander i nastavlja: – Ako roditelji imaju psihičkih problema, ako je dijete temperamentnije, ako ima poremećaj pažnje ili neke druge teškoće, sve je to rizični faktor u izolaciji. Zabrinutost postoji posebno za djecu koja inače žive u obiteljima u kojima ima nasilja. Njima je sigurno mjesto škola, sportska grupa ili druga aktivnost kojom se bave, prijatelji... a sada nemaju to svoje sigurno mjesto – govori ravnateljica Poliklinike. U izolaciji je znatno povećano vrijeme provedeno ispred ekrana (koje i inače iznosi predugih sedam i pol sati) pa je to i veći rizik za nasilje preko interneta (cyberbullying). Raste i rizik od tzv. sextinga – primanja i slanja seksualnih poruka, kojem je potkraj 2019., prema istraživanju Poliklinike, bilo izloženo 60 posto đaka prvih i trećih razreda srednje škole. U 2015. ih je “sekstalo” 40 posto.
U Hrvatskoj – rezanje novca
I Buljan Flander se slaže da je važno da žrtve nasilja znaju da i u uvjetima pandemije institucije funkcioniraju i da će nasilnici biti sankcionirani. No, dok europske zemlje izdvajaju milijune eura za zaštitu žrtava, u Hrvatskoj pojedini župani najavljuju rezanje novca udrugama koje za državu obavljaju taj vrlo delikatan posao. – Došle su neke najave i od Grada Zagreba, neki natječaji nisu raspisani iako su trebali biti, Osijek i Rijeka već su smanjili financiranje. Organizacije civilnog društva partner su državi, specijalizirane da osiguraju servise koje država nije osigurala. Kad izostane financiranje, sustav pomoći žrtvama urušava se, kao i postignuta ženska ljudska prava – kaže prof. Maja Mamula iz Ženske sobe. A što to znači, govore postignuća civilnog društva, zbog kojih imamo i skloništa za žrtve nasilja, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, osviješteno postojanje silovanja u braku itd.
Zdravka Sadžakov, B.a.B.e.:
Maja Mamula, Ženska soba: