Vlada s kojom je u travnju 1945. u Splitu rođena hrvatska republika
Mi biskupi svih naših primorskih biskupija sa svojim svećenstvom, čestitamo svako dobro prvoj Vladi Federalne Hrvatske, rekao je tada šibenski biskup dr. Jerolim Mileta
To je nama naša republika dala. Tek kad jako zagusti mi u Hrvatskoj shvatimo da imamo to državno uređenje koje je zasnovano na javnoj stvari, tj. općem dobru (lat. res publica) i uključimo se u kolektivnu akciju. Pritisnuti velikim teškoćama (kao što je bio
Domovinski rat, kasnije požari i poplave, a ove godine epidemija koronavirusa i potres u glavnom gradu) postanemo doista svjesni neprispodobive važnosti republike, odnosno njezinih normi, vrijednosti i institucija. No ta je svijest više posljedica kolektivnoga instinkta prema kojemu se teški problemi zajednice trebaju i mogu prevladati samo meritorno upravljanom kolektivnom akcijom, a manje izraz saznanja o tome što republika doista jest i kako bi trebala funkcionirati. Jer da većina naših ljudi posjeduje potonje saznanje, to se ne bi izražavalo samo u (ovakvim) krizama, nego i u tzv. redovitim situacijama; u prilikama/razdobljima sigurnosti i relativnoga prosperiteta, ruku na srce, uglavnom se brinemo za partikularne interese ili tek nemoćni okrećemo pogled od aktera različitih opačina i zloporaba koji poput kukastih crva piju krv društvu. Početkom osamdesetih je Ivan
Prpić, u jednom od svojih minucioznih predavanja na studiju politologije, poučio kako pojam republika izvorno znači „stvar s kojom se ne može trgovati“. Desetak godina poslije toga je napisao, pozivajući se na Marka Tulija Cicerona, da se opće dobro zapravo odnosi na stvar puka (lat. res populi) – osobite skupine ljudi okupljenih oko široko prihvaćenoga shvaćanja prava koje je na zajedničku korist, čime se stvara zajednica. Pojam država u novovjekoj političkoj teoriji i praksi obuhvaća baš taj sadržaj: u republici je oblik države i način ustrojstva vlasti stubokom različit od monarhije: u njoj ne vlada jedna ili mali broj moćnih osoba, nego puno više aktera s obzirom na to da suverenitet pripada puku. Demokratska narav vladavine u suvremenim republikama izražava se pak posredno, u obliku diobe vlasti, od kojih je u našoj i u mnogim drugim zemljama napose važna izvršna vlast. Što je tradicija vezana za tu i ostale dvije (zakonodavnu i sudbenu) grane vlasti i pripadajuće institucije dulja i vrednija, tim je republika snažnija.
Tekovine vremena
Ovoga proljeća trebali bismo slaviti za našu republiku veoma važnu obljetnicu: 14. travnja 1945., prije tri četvrt stoljeća, formirana je u Splitu Narodna vlada Federalne Hrvatske. Unatoč (ili možda usprkos) velike povijesne važnosti toga događaja, kao i njegovih suvremenih implikacija, ta „okrugla“obljetnica je slabo popraćena u našoj javnosti. U nekim su medijima objavljena za to vezana priopćenja, primjerice ono koje su zajedno objavili Udruga antifašista i antifašističkih boraca grada Splita te Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA; isticanja tih organizacija da se radi o jednom od najvažnijih događaja u modernoj povijesti Hrvatske, međutim, nisu imala poseban odjek u javnosti. Uočeno zanemarivanje uputno je povezati s već tri desetljeća prisutnim nastojanjem više političkih i drugih aktera kod nas da se ignorira pa i zatre kolektivno sjećanje na sve, pa i ono doista vrijedno i korisno, što se odnosi na razdoblje socijalizma. No da tekovine toga vremena i nije moguće ignorirati, a svakako ne i (sasvim) izbrisati, pokazuju zbivanja vezana za pandemiju koronavirusa. Suočavanje naše zajednice s tom ugrozom ne bi bilo (dosad) toliko uspješno i zasnovano na doprinosima struke kao što to najviše jest, da se nisu održale izvjesne društveno korisne ustanove i prakse formirane i razvijene baš u doba socijalističke republike, primjerice tada osnovana ili osnažena sveučilišta koja su obrazovala liječnike i druge primjerne stručnjake iz prvih redova borbe protiv koronavirusa. Ovdje treba naglasiti važnost sustava javnog zdravstva, koji je shodno socijalističkim ideja