Vaha: Pri takvom rastanku mora biti emocija, nismo roboti
Iz Dinama su najveći treneri odlazili sa suzama, baš kao sad Bjelica
Nije bilo lako Nenadu Bjelici pronaći oproštajne riječi nakon što je s Dinamom dogovorio sporazumni raskid ugovora. Zahvalu na suradnji igračima, stožeru, navijačima morao je prekinuti na trenutak da bi suspregnuo suze. Očito se vezao za sve u Maksimiru i moraju ga ondje još kako pamtiti zbog svega što je napravio, zbog tih povijesnih iskoraka, koje će biti teško tako skoro ponoviti. Novom treneru, a bit će to zasigurno Igor Jovićević, kao i Dinamu, poželio je sreću.
Razgovor na stubištu
I trebat će im sreće, prvo da prestane ova nogometna karantena, a onda će novi trener trebati sve iznova graditi, steći povjerenje igrača koji su lijepo slijedili Bjelicu.
Nije Bjelica jedini koji je iz Dinama otišao s puno emocija, u svibnju 2011. tako je emotivno otišao i Vahid Halilhodžić. Nakon svađe sa Zdravkom Mamićem, odlučio je otići i nakon toga nije bio raspoložen za razgovor. No, bili smo dosadni, nakon što se nije javljao na telefon, pozvonili smo mu na vrata stana prije nego što je otišao sa suprugom u Francusku. I pristao je na razgovor, a onda se dogodilo da smo razgovarali više od sat vremena, dijelom za Večernji list, a dijelom i onako ljudski, privatno. Odjednom je imao vremena, i to silom prilika. Naime, supruga je otišla u grad još nešto obaviti, a Vaha, s kojim smo razgovarali na stubištu, nije uzeo ključeve. Pa smo tako dugo prebirali po raznim nogometnim temama.
Vaha je sad u Parizu, izbornik je Maroka, doduše, kao i svi u mirovanju, čuva se jer u Francuskoj koronavirus divlja puno više nego kod nas. Prisjetio se tih dana kad je odlazio iz Dinama, objasnio zašto mu je bilo teško, očito kao i Bjelici, otići iz Dinama.
– Nije to lako, i nije riječ o novcu, nije samo ni o igračima s kojima se trener poveže, to je sve puno više. Povežete se s ljudima s kojima radite, zbližite se, a onda odete.
Znate, bio mi je poseban užitak doći u klub rano ujutro i popiti kavu sa ženama koje u Dinamu rade, s gospođama koje peru rublje, rade u uredima... One bi me ujutro dočekale, sjeli bismo i pričali o svemu. Povežete se tako s ljudima, naviknete na njih, a onda morate sve to ostaviti. Naravno da nije lako ni samo s trenerskog stajališta, još je teže s tog ljudskog. I morate onda biti puni emocija kad se dogodi takav rastanak, pa niste životinja ili robot – pričao nam je Halilhodžić, koji trenerski žali za jednom stvari koju nije napravio u Dinamu:
– Želio sam završiti sezonu, odraditi pripreme i onda pokušati napraviti nešto u Europi, doći do tog toliko željenog europskog proljeća.
Vaha nije dobio priliku u toj drugoj sezoni, ali bio je u to vrijeme preporoditelj plavih. Bjelica je ostvario tu veliku želju navijača plavih, došao je do osmine finala Europske lige, ove se sezone u Ligi prvaka do sudačke nadoknade zadnje utakmice borio za prolazak skupine.
– Ne znam gdje je puklo između Dinama i Bjelice. Po onome što vidim, uprava je postavila neke uvjete, on ih nije prihvatio. Ne poznajem Bjelicu, ali s Dinamom je postigao tu “višu dimenziju”. Imao je i jako dobre igrače, ne njih 11, nego 20, a on ih je jako dobro vodio, uspio je stvoriti dobro ozračje u momčadi, a onda i u kluba i oko njega. Pratio sam Dinamo, a znate i sami da sam plave u posljednje vrijeme stalno hvalio – kaže Vaha, koji nas je pitao o Igoru Jovićeviću, očitom nasljedniku Nenada Bjelice.
Nema dugoročnih trenera
Jovićević će biti 30. trener Dinama u zadnjih 20 godina.
– Tako je to danas u nogometu, nema više dugoročnih trenera, kao što su bili Guy Roux (koji je više od 40 godina vodio Auxerre, nap. a.) ili Arsenea Wengera (preko 20 godina na klupi Arsenala, nap .a). Danas je najrealnije da trener u jednom klubu ostane četiri godine, jedan olimpijski ciklus. U tom razdoblju može nešto napraviti, a više od toga teško da treba ostati na istome mjestu. Nažalost, često su ti rastanci povezani i s teškim riječima, svađama, a tako ne bi trebalo biti – kazao je Halilhodžić.
Srećom, Dinamo i Bjelica gospodski su se rastali, nije bilo teških riječi ni s jedne strane. A suze i Halilhodžića i Bjelice, pa i još nekih trenera kad su odlazili iz Maksimira, ljudske su i zapravo govore da su ti ljudi sa srcem radili svoj posao. Samo se nadamo da ih neće imati i navijači, da će i vrijeme nakon Bjelice biti dobro, iako će njegove uspjehe, pogotovu europske, biti teško dostići. Nadajmo se ne i nemoguće.
Često su rastanci povezani i s teškim riječima, svađama, a tako ne bi trebalo biti, smatra Vaha Danas je najrealnije da trener u jednom klubu ostane četiri godine