Polagani izlazak iz karantene uz velike mjere opreza
Tko će platiti koronakrizu: Uniju bi spasio porez na 1 posto najbogatijih
Može li Hrvatska biti žrtva svojih dobrih rezultata u borbi protiv koronavirusa? // Sociolog Zrinščak: Opasnost shvaćamo tek kad oboli ili umre nama bliska osoba
Podatak da je Hrvatska s jučerašnjim danom imala samo deset novooboljelih od koronavirusa pokazuje da epidemiju držimo pod kontrolom, ali ne i da je opasnost prošla. Upozorila je na to i šefica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Alemka Markotić istaknuvši u razgovoru za Večernji TV primjere zemalja poput Singapura, Katara i Japana koje su epidemiju gotovo iskorijenile u prvom valu, a danas su se suočile s eksponencijalnim porastom zaraženih. Da su dobri rezultati u borbi protiv koronavirusa dvosjekli mač, upozorava i znanstvenik Igor Rudan, koji se u drugom dijelu svoje opširne analize pita hoće li Hrvatska postati žrtva svojih dobrih rezultata u suzbijanju epidemije. Sve države svijeta trenutačno su pribjegle protuepidemijskim mjerama karantene, ističe Rudan te obrazlaže da su mjere drastične izolacije praktički jedini siguran put u borbi protiv širenja zaraze. Dobri epidemiološki rezultati i navikavanje na umrle velika su opasnost dokle god postoji ijedna zaražena osoba, piše Rudan.
Ako se opustimo i potpuno popuste sve mjere opreza, samo stotinu zaraženih već za tjedan dana dovest će do tisuću zaraženih, a tih tisuću za idućih tjedan dana do deset tisuća. To će značiti novu karantenu, ali ovaj put vjerojatno i dulju, zaključuje Rudan.
Procjene su da će svjetska ekonomija ove godine izgubiti oko osam trilijuna eura. Hrvatska se za tri mjeseca mora zadužiti najmanje 75 milijardi kuna
Tko će sve ovo platiti? – najčešće je pitanje koju postavljaju brojni ekonomski analitičari imajući u vidu procjene da će svjetska ekonomija ove godine izgubiti oko osam trilijuna eura, a osim nerealiziranih prihoda približno je slična vrijednost novih obaveza koju države moraju osigurati da bi pokrile gubitke, sačuvale radna mjesta i pokrenule proizvodnju.
Hrvatska se za tri mjeseca mora zadužiti najmanje 75 milijardi kuna, a ako hrvatski BDP padne 9 posto, kako se očekuje u optimističnom scenariju, isparit će oko 40 milijardi kuna! U sjeni burnih epidemioloških rasprava vode se i ne manje važne ekonomske – gdje naći novac! U europski javni prostor probilo se nekoliko zanimljivih ideja, prva robinhudovska naišla je na najveći odjek, a temelji se na prijedlogu da se poravnanje krivulje ekonomskih gubitaka provede kroz veće oporezivanje bogatih. Ideju da Europska unija uvede zajednički porez na bogate lansirao je utjecajni i prilično proslavljeni francuski ekonomski dvojac Gabriel Zucman i Emmanuel Saez, obojica trenutačno zaposlena na američkom Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Tridesettrogodišnji Gabriel Zucman proslavio se kao Pikettyjev student radom o skrivenom bogatstvu. Francuski ekonomisti imaju velik utjecaj i na američku političku scenu jer su njihove ideje prihvatili pojedini političari iz Demokratske stranke.
Obveznice ili fond
Dakle, Zucman i Saez kažu da bi danas bilo mudro slijediti primjer Njemačke nakon Drugog svjetskog rata gdje je 30 godina bio na snazi progresivni porez na bogatstvo. – Predlažemo stvaranje progresivnog, vremenski ograničenog poreza na bogatstvo za cijelu Europu koji bi plaćalo jedan posto najbogatijih. Prihodi od tog poreza bili bi namijenjeni otplati euroobveznica izdanih tijekom krize COVID-19 ili zajedničkom fondu za spašavanje – ističu Zucman i Saez. Jedan posto najbogatijih Europljana posjeduje 20-25% ukupnog bogatstva u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj i Skandinaviji..., otprilike 22,5% na razini EU, s tim da gornjih 0,1% drži otprilike 10% ukupne imovine. Bogatstvo do 2 milijuna eura ne bi se oporezivalo. U Hrvatskoj, prema istraživanju Hrvatske narodne banke iz 2016. godine, otprilike jedan posto najbogatijih drži četvrtinu štednje u bankama.
Progresivni porez na bogatstvo bio bi jedan posto na imovinu iznad 2 milijuna eura, 2% na imovinu iznad 8 milijuna eura i 3% iznad jedne milijarde eura. Novac koji bi se uzeo bogatima, izračunali su, bio bi dovoljan da se tijekom deset godina otplati dug stvoren ili izdavanjem koronaobveznica ili stvaranje fonda za spašavanje teškog 10 posto europskog BDP-a. Šef Amazona Jeff Bezos već sad je podebljao svoje bogatstvo za 24 milijarde dolara. Inflacija kao drugo, a s obzirom na utjecaj najbogatijih i realnije rješenje za smanjenje vrijednosti zaduženja, donijela bi kaotičnu distribuciju i prevaljivanje troška krize na siromašnije slojeve stanovništva. Predložene porezne stope, tvrdi francuski dvojac, nisu prevelike niti bez presedana te su u skladu
sa stopama koje su primjenjivale mnoge europske zemlje koje su do nedavno imale porez na bogatstvo, poput Francuske, Njemačke, Danske i Švedske, kao i u nedavnim prijedlozima saveznog poreza na bogatstvo u SAD-u. Ne uspostavi li se neki oblik solidarnosti, Walter Scheidel, ekonomski povjesničar sa Sveučilišta Stanford, uvjeren je da će se jaz u prihodima nakon koronakrize povećavati. Kroz stoljeća katastrofa poput kuge, ratova i revolucija nejednakosti su se čak i smanjivale jer su oni koji su preživjeli tragične događaje nakon njih mogli pregovarati o boljim uvjetima. Srećom, smrtnost od koronavirusa nije pogubna kao epidemije u prošlosti pa Scheidel očekuje da će se nejednakosti povećavati.
Porezi i do 60 posto
Neke nevladine organizacije i lijevo orijentirani ekonomisti izašli su s prijedlozima da se oporezuju bogati, ali drastično, i do 60 posto, kao što je prijedlog nevladine organizacije Attac koji bi izuzeo iz oporezivanja sve čije je bogatstvo manje od pet milijuna eura, ali bi sve čije je bogatstvo iznad toga oporezovao s 30 do 60 posto. Alternativa porezu na bogate bila bi štednja na štetu onih koji se najmanje mogu obraniti. Ako bi se usporedba protegnula na prethodnu financijsku krizu, tada bi gubitnici i u koronakrizi mogli biti mladi te zaposleni u nesigurnom privatnom sektoru, na što upozoravaju i mnogi hrvatski ekonomisti i poduzetnici koji traže solidarnost javnog sektora.
– Oni koji su imali prihode koje im država jamči bolje su prošli kroz financijsku krizu nakon 2008. – kaže Bernard Hammer, austrijski ekonomist koji je pokazao da su u toj zemlji tijekom krize prihodi starijih generacija porasli.