Plenković je opet poslušao glas struke
U pristupu pandemiji premijer se razlikovao od predsjednika, Bernardića, Škore
Predsjednik Vlade Andrej Plenković ipak nije pokleknuo pod pritiscima da se što prije i što više segmenata ekonomskog i društvenog života vrati u normalu. Sa svojim je timom ustrajao na tomu da je briga za svaki život i zdravlje svih građana iznad bilo kojeg drugog interesa. Oprez je majka mudrosti i Vladin trotjedni plan popuštanja mjera odraz je upravo takvog pristupa. Unatoč kritikama i/ili sugestijama kako je došlo vrijeme da se prestane “skrivati” iza epidemiologa i Nacionalnog stožera, ili, kako je to predsjednik države Zoran Milanović rekao, da se počnu donositi odluke na razini politike, a ne više struke, Plenković je očigledno, kao i sve vrijeme od početka krize, usprkos mnogima, na sreću, opet poslušao glas struke.
Uravnotežena odluka
Rezultat je uravnotežena odluka, koja vodi računa o nužnom postupnom pokretanju ekonomske aktivnosti i epidemiološkim rizicima na način koji omogućuje sprečavanje novog vala širenja zaraze. Vrijeme kad je trebalo biti brz na okidaču iza je nas, i što je i kako poduzimala koja vlada, ogleda se u podacima o posljedicama pandemije. Da, mnoge su zemlje izgubile ta “dva presudna tjedna” zbog kojih se suočavaju s katastrofom.
Stoga nije bio u pravu predsjednik Milanović kad je rekao kako su se “manje-više svi u svijetu ponašali isto” te da je to bio “lakši dio posla”. Ne, Hrvatska se na sreću nije ponašala “isto”, a upravo to što neke odluke nisu bile lake, mnogi sada plaćaju cijenu u tisućama žrtava. Dok su neki poklekli interesima kapitala, omogućujući virusu da se širi na još veću štetu kapitala, Hrvatska se – zahvaljujući “vladavini” epidemiologa, Nacionalnom stožeru i Plenkovićevoj Vladi koja je odabrala model “sljedeća dva tjedna su presudna”, a i većini građana koji su imali povjerenje u ono što se čini i traži od njih – svrstala među nacije koje se mogu ponositi stupnjem znanja, organiziranosti,
je stavljanjem Stožera i struke u prvi plan zatomio i svoj politički ego, a u pozadini je očigledno vukao državničke poteze odgovornosti i humanosti. Naravno, opet smo u prijelomnim trenucima. Svaki dan gubitak je za ekonomiju i našu budućnost, ali i od gubitka pokojeg dana može biti gore, a to je da izgubimo dosad postignuto, što bi nas psihološki dotuklo gore nego što neke već jest. Osobito se sada ne možemo osloniti na nečije iskustvo jer ga nema, uz to što ni epidemiološka ni ekonomska situacija nigdje nije ista, a i teško je usporediva. Stoga je bilo važno da Vlada ne uleti u zamku srljanja u paničnu reakciju zbog straha od gospodarskih posljedica, što su sugerirale izjave nekih političkih aktera. Po predsjedniku Milanoviću, za razliku od one početne odluke “teži dio posla je donijeti (ovu) odluku jer svaki tjedan može biti bitan, kada iz toga izaći”. Gotovo pa da je ponovio što je Miroslav Škoro prethodno rekao govoreći kako se za dva tjedna moramo vratiti u normalu. I šef oporbe Davor Bernardić je lutao.
Nezrele političke igre
U vrijeme kad je Vlada donosila mjere, dijelio je karanfile ženama u Zagrebu, ljubeći se i s onima u rizičnim godinama, da bi kasnije svoje propuste nadomještavao kritikom Vlade što nije pooštrila mjere, dok je prije desetak dana rekao: “Volio bih vidjeti tog hrabrog političara koji će preuzeti na sebe odgovornost i predložiti relaksaciju mjera, a koji će kasnije nositi na duši one ljude koji će, nažalost, zbog virusa preminuti”. Plenković je stavljanjem Stožera i struke u prvi plan zatomio i svoj politički ego, a u pozadini je očigledno vukao državničke poteze, dok su se drugi i u ovim teškim vremenima nezrelo bavili tipičnim političkim igrama.