PROGRAM REFORMI – PONAVLJANJE STARIH OBEĆANJA

Nacionalni program reformi za 2020. godinu razočarao je one koji su očekivali da će koronaepidemija, a posebno deseci milijardi kuna nenadanih troškova, političku i ekonomsku elitu zemlje dozvati pameti i usmjeriti na pravi put. Program se uglavnom sveo na ponavljanje starih obećanja i odrađivanje nametnute obveze, što taj dokument zapravo i jest, čisto odrađivanje, otkad smo ušli u Europsku uniju. Njegovo je donošenje dio obvezne EU procedure, nijedna od dosadašnjih Vlada nije sastavljala reforme s namjerom da ih provede, nego da ispuni formu te tako zavara sve koje se zavarati može.

Objava nacionalnog programa reformi za 2020. u postojećim okolnostima dodatno je izgubila na važnosti jer šok s kojim se suočio svijet i recesija koja iz njega proizlazi traži ozbiljniji i sustavniji pristup od kopiranja neispunjenih zadaća. Ostaje nam jedino nada da će se i pri povratku u gospodarsku normalu naći spremniji, brži i spretniji od nas, kako bi ih mogli slijediti kao što slijedimo najbolje prakse vezane za sprečavanje epidemije.

Sve i da se nije pojavio COVID-19, reforme u posljednjoj godini mandata nije provodila nijedna dosadašnja Vlada pa je bilo iluzorno očekivati ih od Plenkovićeve ekipe. Vlada se zasad dobro nosi s povijesnom krizom koja se nenadano sručila na glavu cijelom svijetu pa je se može očekivati da će se svijet donekle zajedničkim naporima izvlačiti iz njih.

Lokalne specifičnosti ne idu nam na ruku, jer u teškim vremenima isplivava na površinu sve što se godinama zanemarivalo. Budući da su pred nama važni parlamentarni izbori, izborni programi stranaka, ili barem dvaju najvećih političkih rivala i njihovih mogućih koalicijskih partnera, morali bi ponuditi više i bolje od prigodničarskih programa, kakav je i netom doneseni. Teritorijalni preustroj nametnuo se i u koronaepidemiji kao velika zapreka, oslonjenost na turizam pokazuje koliko je takav model razvoja krhak, stranačka podobnost kao osnovni kriterij napredovanja nije poštedjela nijedan segment života... Stranke bi morale izaći pred birače s jasnim odgovorima na te probleme i od njih tražiti mandat za promjene. Od znakovlja iz Drugog svjetskog rata i crnih majica ne može živjeti četiri milijuna ljudi, no nekima je i to sasvim dovoljno.

Stranke bi morale izaći pred birače s jasnim odgovorima na hrvatske probleme i od njih tražiti mandat za promjene