Gdje je nestalo milijun kraljevskih pingvina?
Ovo je bila prva ekspedicija na otok Cochons, smješten na pola puta između Antarktike i Madagaskara, nakon 1982.
Ta ekspedicija ostavila je više pitanja nego odgovora, kaže Henri Weimerskirch. Pingvine nisu ubili ni predatori ni bolest
Jesu li pingvini doista toliko dobri u igranju skrivača da im je pošlo za rukom sakriti se čak i od čovjeka naoružanog svom silom modernih čuda tehnike? Pritom ne mislimo na samo nekoliko nestašnih primjeraka koji su, primjerice, odmaglili iz kakvog zoološkog vrta, nego na njih gotovo milijun, koliko ih je u posljednja tri desetljeća tajnovito nestalo s otoka Cochons smještenog u Indijskom oceanu, negdje na pola puta između Antarktike i Madagaskara.
Satelitske snimke
U studiji koja je još prije dvije godine objavljena u znanstvenom časopisu Antarctic Science brojke su bile izuzetno jasne – kolonija kraljevskih pingvina na otoku Cochons, koja se smatrala najvećom na svijetu, osamdesetih godina prošlog stoljeća brojila je oko pola milijuna parova za razmnožavanje, odnosno oko milijun tih životinja. Oko tri desetljeća kasnije, točnije – početkom 2015. godine, stigle su satelitske snimke s otoka, a znanstvenici su isprva mislili da se radi o nekakvim pogreškama jer su na njima uspjeli prebrojiti jedva šezdesetak tisuća parova. Nove snimke dobili su 2017. i tada je stvar postala sasvim jasna – s otoka je nestalo više od 900 tisuća kraljevskih pingvina. Inače, riječ je o drugoj po veličini vrsti tih neobičnih ptica koje ne znaju letjeti, ali zato mogu zaroniti do dubine od čak dvije stotine metara i pod vodom provesti gotovo pola sata. Mogu narasti do visine od oko 90 centimetara i doseći težinu od petnaestak kilograma.
– Riječ je o vrsti koju se još uvijek ne smatra ugroženom, jer se procjenjuje da na svijetu ima oko 1,5 milijuna parova za razmnožavanje, koji se uglavnom skupljaju u kolonijama na otocima bez ledenog pokrivača sjeverno od antarktičke obale – navodi glavni autor studije Henri Weimerskirch.
Kako bi utvrdili što se doista dogodilo, Weimerskirch i njegov kolega Charles Bost, obojica iskusni znanstvenici koji su više puta sudjelovali u istraživanjima i ekspedicijama diljem Antarktika, odlučili su posjetiti Cochons, što je ujedno i prva ljudska ekspedicija na taj otok nakon 1982. godine, u kojoj je Weimerskirch također sudjelovao. S obzirom na to da je riječ o mjestu koje je svojevrsni rezervat, trebale su im gotovo dvije godine kako bi ishodili sve potrebne dozvole, a i nakon toga su im francuske vlasti, pod čijom se ingerencijom otok nalazi, dopustile da tamo odu u kasnu jesen 2019., i to na samo pet dana.
Mačke donijeli mornari
– Opskrbili smo se opremom koja je težila oko 700 kilograma, do otoka nas je dovezao brod, a na sam otok morali smo sletjeti helikopterom. Znali smo da nam je ovo jedina prilika da pokušamo utvrditi kamo su pingvini nestali, jer novu dozvolu za posjet otoku više nećemo dobiti godinama. U tih pet dana skupljali smo uzorke, stavljali kamere po otoku, na 10 pingvina montirali smo uređaje za praćenje, proučavali njihovo kretanje. Bio je to ogroman pritisak, svaka je minuta bila bitna, mislim da sam u tih pet dana spavao samo nekoliko sati – opisao je Weimerskirch ekspediciju. S obzirom na to da se na tim otocima nalaze i mačke i miševi, koji nisu autohtona vrsta nego su ih još prije nekoliko stoljeća donijeli mornari, jedna od bojazni bila je da su upravo mačke naštetile populaciji loveći njihovu mladunčad. Međutim, pokazalo se da to nije tako, jer su na cijelom otoku naišli na samo nekoliko lešina uginulih pingvina. I dalje je bilo pitanje gdje su nestali ostali, njih milijun. Proučavanjem kretanja pingvina na koje su montirali uređaje za praćenje također su otkrili da se kolonija nije preselila na neki drugi otok u blizini. Uzorci tkiva i krvi koje su uzeli od životinja, kako zdravih, tako i onih uginulih, pokazale su da životinje nije istrijebila ni neka bolest ili epidemija.
– Nakon ovog izleta gotovo da imamo više pitanja nego odgovora. Dalo bi se zaključiti da je jedna trećina ukupne populacije kraljevskih pingvina izumrla, ali možemo samo nagađati zbog čega – zaključio je Henri Weimerskirch.