Bi li itko s majicom HOS-a mogao stati pred Tuđmana 1995.?
Pitam se bi li u tim majicama stali 1995. pred Tuđmana?
ZASLUGE U BLJESKU SU NEOSPORNE, ALI NA 25. OBLJETNICU NIJE POZVAN
General Luka Džanko bio je zapovjednik Zbornog područja Bjelovar za vrijeme akcije Bljesak, njegove postrojbe prve su ušle u Okučane, on je premijeru Nikici Valentiću, zajedno s generalom Marijanom Marekovićem dao prijavak u oslobođenom gradu. Jedini je hrvatski general koji je prošao sva ratišta: Južno bojište, Maslenicu, Bljesak i Oluju. Bio je pomoćnik Janku Bobetku i zamjenik Anti Gotovini. Profesionalni je vojnik, iz JNA je prešao na početku, a umirovljen je odmah nakon Domovinskog rata. Iako su zasluge generala Luke Đanka u akciji Bljesak neupitne, na proslavu 25. obljetnice u Okučanima, na kojoj je izbio skandal zbog majica s pozdravom “za dom spremni”, nije bio pozvan iako je iz Splita, gdje živi, došao do Zagreba.
Što se zapravo dogodilo?
Nije mi žao što mene nisu pozvali u Okučane, žao mi je zbog ljudi iz Bjelovara, gdje smo godinu i pol dana pripremali operaciju Bljesak. Mene su iz kabineta ministra Krstičevića, bio sam mu nadređen na Južnom bojištu, pozvali na obljetnicu Bljeska, protokol je bio u četvrtak kod predsjednika Milanovića i u petak u Okučanima. Ponudili su mi vozača Ministarstva obrane, ali nisam htio ići na teret poreznih obveznika. Do Zagreba me vozio Ranko Britvić, predsjednik udruge VeDRA, Veterani Domovinskog rata antifašisti, čiji sam član. Bili smo kod predsjednika, sve je bilo lijepo. Završilo je i pitao sam idemo li u Okučane večeras ili sutra, a oni mi kažu: “S ovim je završeno, idite kući.” Začudio sam se i vratio u Split. Sutra sam se zaprepastio kada sam vidio da su oni u Okučanima, a nisu me pozvali.
To je kao da na obljetnicu Maslenice ne pozovu generala Gotovinu?
Da.
Zašto vas nisu pozvali?
Ne znam, ali sve je smišljeno režirano, samo što je ministar Medved slab redatelj. On, što se vidi po protokolu, ne zna da su Bjelovar i Daruvar glavni nosioci pripreme Bljeska, niti da je Bjelovar zapovjedništvo Zbornog područja. Predsjednik Sabora Jandroković, kao Bjelovarčanin, to je trebao znati i podsjetiti ministra na zasluge svog grada i županije. Ratni zapovjednici iz Bjelovara se osjećaju zaboravljeno i jadno. Podilaženjem jednoj manjoj braniteljskoj udruzi doveli su predsjednika države u situaciju da napusti Okučane. Pitam se bi li u tim majicama stali 1995. pred Tuđmana?
Smatrate li da je predsjednik Milanović dobro postupio?
Naravno. Što privatno Medved misli o ustašama, to je njegova stvar, ali kao ministar mora reći je li za ovu državu ili za one koji nose ustaške znakove. Moje mišljenje je da se premijer Plenković u cijelosti slaže s Milanovićem, ali lovi jeftine poene naivnih glasača desnice.
Jeste li vi član neke stranke?
Ne, bio sam član Komunističke partije i zvijezda petokraka me izdala. Na prijamu kod Milanovića spomenuo sam mu da sam član udruge VeDRA, da imamo 2500 simpatizera i 300 članova, među njima generale Tusa, Gabričevića i pokojnog Stipetića, da smo veterani Domovinskog rata, antifašisti, lijevo orijentirani, a on kaže: “Gospodine generale, čuo sam za vašu udrugu i ona radi dobar posao. To što ste lijeve orijentacije za mene više ništa ne znači. Za mene kao predsjednika postoji samo Hrvatska i hrvatski narod.” I ja sam za Hrvatsku u kojoj će svi biti ravnopravni.
Kako je zapravo došlo do toga da vi nakon Južnog bojišta i Maslenice budete poslani u Bjelovar?
Na Novu godinu 1994. tamo me poslao načelnik Glavnog stožera Bobetko. U Bjelovaru me čekala kuverta na kojoj je pisalo Bljesak. Godinu i pol dana smo ga pripremali. Bobetko je jako dobro isplanirao Bljesak zajedno sa Stipetićem i Miljavcem. Tuđman je bio u Švicarskoj na otvaranju spomenika Draženu Petroviću kad je naredio početak. Mareković je vodio postrojbe od Novske, Markač od Pakraca i ja s istoka. Svaki od nas je želio prvi ući u Okučane. Zove me Markač i kaže: “Luka, sad ću grad gađati topništvom nemojte ulaziti”, a ja odgovorim “Mi
već pijemo kavu u Okučanima!” Zapovjednik moje bojne iz Virovitice, general Romić, tad je bio brigadir, prvi je ušao u Okučane. Kakvo je to veselje bilo, odmah smo poslali telegram vrhovnom zapovjedniku i za sat vremena dolazi helikopter, stiže predsjednik Vlade Valentić i Mareković i ja mu dajemo prijavak.
Kakav je bio general Bobetko?
Veliki vojskovođa, ali već je bio u godinama, popuštali su mu živci. Oko njega su se počeli skupljati ljudi koji su mu punili glavu da se na njega sprema atentat. Govorio sam mu da lažu, ali nije mi vjerovao. Evo detalj oko Koradea. Mi smo u Zadru, Islam Grčki, granate fijuču. Korade se trese, sklanja se, vidim nije normalno ponašanje. Teče napad, dolazi mu jedan Varaždinac i kaže: “Zapovjedniče, ne možemo naprijed, već su nam dvojica poginula, odustanimo”, a Korade izvadi pištolj: “Tko se vrati, ubit ću ga!”. Ispričao sam to Bobetku, a on me pitao: “Jesi li ti ljubomoran na Koradea?” Eto, nisu me slušali, a znate kako je Korade završio.
Jeste li Koradea još susretali tijekom rata?
Njemu sam predao zapovjedništvo Zbornog područja Bjelovar, nakon Bljeska. Kaže: “Prije no što potpišemo, svim Srbima i svim bivšim pripadnicima JNA reci da su nečasno otpušteni!” Znam da je lud, može napraviti neku glupost. I uzmem telefon i kažem: “Nazvat ću vrhovnog zapovjednika, predsjednika Tuđmana i pitati ga”. Na to je odmah rekao “Dobro, dobro.”
Zašto su vas ispitivali istražitelji Haaškog suda?
Haag je istraživao to što su oko aerodroma Dretelja i Gabele naši pokupili ljude, muslimane i zatvorili ih. Čim sam to vidio, zvao sam Bobetka i rekao mu da sam vidio puno ljudi, civila, ženu koja prodaje ćevape, doktoricu, jednog mog zapovjednika. Poslao sam izvješće, došlo je do predsjednika i on je rekao: “Je li to moguće?” Poslije je bilo nekih pregovora, ali most je srušen, bilo je žrtava i s jedne i druge strane, a ja, kao Bobetkov pomoćnik odgovoran sam za taj dio. Bio sam osumnjičen i pozvali su me na ispitivanje. Odazvao sam se.
Vi ste jedini general kojem država nije platila troškove odvjetnika pred Haaškim sudom. Zašto?
Rekli su mi da sam pogriješio što nisam uzeo odvjetnika kojeg mi je nudilo Ministarstvo obrane, već svog prijatelja Nenu Bobana. “Sam si birao odvjetnika pa ga sam i plaćaj”. Da je bilo dobre volje, naravno da su mogli platiti. Drugima jesu.
Kako ste se obranili?
Zamjenik Carle del Ponte, Scott i još njih 10-ak, ispitivali su me dva dana. Dokumentima sam opovrgnuo njihove navode. Vidjeli su da nisam odgovoran ni za kakve zločine. Sam Bljesak izveden je časno i pošteno. Ljudi su zbrinuti, ja sam odmah imao susret s Đakulom, popili smo rakiju. Iako je kod njega i dalje bilo srbovanja, mi smo to vrlo lijepo priveli kraju, na ponos hrvatske države.
Vi ste nakon Bljeska nagrađeni činom generala.
I ta priča je povezana s Bobetkom kojeg sam doživljavao kao oca kojeg nisam imao. Razbolio se odmah poslije Bljeska, a uoči Oluje otišao u mirovinu. Červenko je preuzeo dužnost, a to mu se nije svidjelo. Za Oluje Bobetko me zove iz bolnice i zapovijeda. Ja mu kažem: “Červenko već zapovijeda”, a on: “Mene ćeš slušati, koga si uvijek slušao!” Miljavac mi kaže: “Imaš Červenka”, ali Bobetko je bio ljutit. Iz bolnice je otišao u Glavni stožer uzeo prijedlog za generale i mene prekrižio. Tada su generali postali Miro Tuđman, Tolj i jedan zrakoplovac. Pita Tuđman ima li netko s ratišta, iz Bljeska. Kažu mu: “Ima Džanko, ali Bobetko ga je prekrižio.” Za mene se zauzeo Miljavac i Tuđman mi je dao čin general-bojnika.
Je li vam Bobetko čestitao?
Ne.
Bili ste zamjenik Anti Gotovini. Kakav je bio?
On je mogao ono što je malo ljudi moglo. Teško bi Dalmatincima mogao zapovijedati onaj tko je bio u jugo-vojsci. Gotovina je došao iz Legije i pokazao da ima petlju. Bio je jako strog, human i brzo je učio.
Zajedno ste ratovali i s Mirkom Norcem. Kakav je dojam na vas ostavio?
Bio je hrabar i pošten. Smatram da je zaveden, bio je pripadnik stranke Hrvatski državotvorni pokret, oni su ga pumpali. Norac je jako sposoban zapovjednik. Poznajem ga kao hrabrog, korektnog, uz napomenu da je napravio što je napravio, ali je za to odgovarao.
Umirovljeni ste odmah poslije rata?
Miješao sam se u stvari u koje se nisam trebao miješati. Nisam imao političkog sluha. Nisam to očekivao i bilo mi je krivo, ali danas lijepo živim. Imam sređenu obitelj, suprugu, djecu, unuke. Jedino me boli što mi je jedan sin u Irskoj. Završio je fakultet za turizam, govori tri jezika, radio je sezonski i otišao. Ne želi se vratiti, kaže da ne može gledati nepravdu.