Nastavi li se online nastava, selimo se iz Zagreba na otok Molat
Obitelj Sedlar želi pobjeći iz grada
Silom prilika uvedena online škola pokazala je četveročlanoj zagrebačkoj obitelji Zorane i Miljenka Sedlara s dvoje osnovaca, Viborom i Klarom, kako bi mogla izgledati svakodnevica kad bi se ostvario njihov san o preseljenju na Molat. S idiličnim otočićem zadarskog arhipelaga, na kojem živi samo koja stotina stanovnika, vežu ih prekrasna ljeta, ali i Zoranina djedovina.
Selidba na Molat – otok bez škole
Maštarija da zagrebačku užurbanost, sivi asfalt i život u stanu zamijene velikim plavetnilom i mirom stare kamene kuće tinja već nekoliko godina. Glavna prepreka željenom životu na otoku bez škole, koji podjednako priželjkuju i veliki i mali Sedlari, upravo je škola. Za razliku od mnogih zemalja, pa čak i iz neposrednog okruženja, Hrvatska ne pruža mogućnost tzv. home schoolinga i roditelji ne mogu preuzeti na sebe obrazovanje svoje djece niti djeca u regularnoj situaciji mogu pohađati online nastavu kao sada.
Veliki eksperiment u koji je zbog pandemije ubačeno hrvatsko školstvo podgrijao je želje i nadu Sedlarovih – ali, zasigurno, i još nekih hrvatskih obitelji – da će i kod nas zaživjeti opcija školovanja prema kojoj bi đaci mogli usvajati nova gradiva, rješavati zadatke i zadaće i, u konačnici, bivati ocijenjeni a da se školskoj zgradi i ne približe. Bračni par biologa nada se da je naše društvo sada definitivno na korak bliže svemu tome.
– Već dulje razmišljamo i priželjkujemo mogućnost obrazovanja djece kod kuće, iščitavamo kako to izgleda u drugim zemljama i žalimo što kod nas ne postoji takva mogućnost. Sada smo se svi skupa uvjerili da školska godina može normalno teći a da djeca fizički ne odlaze na nastavu. Istina, pokazale su se i neke manjkavosti, bude nekoordinacije pa djeca u pojedinim danima imaju previše predmeta i zadaća i slično, ali to nije ništa što se ne bi moglo unaprijediti niti znači da online škola u budućnosti ne može biti još bolja, kvalitetnija. Svjesni smo da se online školu sad moralo organizirati praktički preko noći i u takvim okolnostima zapravo samo možemo pohvaliti brojne entuzijaste u učiteljskim redovima koji su stvarno dali sve od sebe – kaže doktorica znanosti Zorana i otkriva da u krugu poznanika ima više parova s djecom koja slično razmišljaju. – Primjerice, jedan bračni par, također su biolozi i imaju dvoje djece osnovnoškolskog uzrasta, sanjari o preseljenju u neko slavonsko seoce. Nisu odande, djeca su zagrebačkog asfalta, ali bili bi spremni kupiti neko napušteno imanje i napustiti grad kad bi postojala mogućnost online škole – kaže Zorana.
Naša sugovornica, koju vuče otočić čije ime ima korijen u latinskoj riječi mel, mellitus: medeno, slatko kao med, ne misli da u Hrvatskoj postoje tisuće obitelji koje bi u prvom valu slale svoju djecu u online školu. Ali vjeruje da bi se možda oformila po jedna virtualna učionica za svaki razred osnovne škole. Tim prije što sve više ljudi, uključujući i Zoranina supruga koji se bavi energetikom, može raditi i od kuće.
– A sve više je i onih koji sada zbog korone razmišljaju kako bi bilo lijepo imati kuću na selu, svoje dvorište i vrt, uzgajati svoju hranu i živjeti u bliskom kontaktu s prirodom – kaže Zorana čijoj je obitelji okruženje prirode također jedan od velikih motiva željenog preseljenja na Jadran. – Vjerujemo da iskustvo odrastanja u prirodi, na otvorenom, ima puno prednosti, barem jednako kao i razne i mnogobrojne organizirane aktivnosti koje djeci pruža grad. Ne kažem da je to nešto što bi svima