Za Hrvatsku ću igrati i na Olimpijskim igrama 2021., a dalje – tko zna
Domagoj Duvnjak, kapetan reprezentacije
Domagoj Duvnjak (32), kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, imao je iza sebe sjajnu sezonu. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je europsko srebro, proglašen je za MVP-a turnira, a s Kielom je osvojio naslov prvaka Njemačke. Još uvijek je u igri za osvajanje drugog domaćeg trofeja, kupa, a nakon četiri godine Kiel je ponovno sudionik završnog turnira Lige prvaka.
– Tako sve to izgleda na papiru. Ali istina je da smo naslov osvojili osam kola prije kraja jer je prvenstvo zbog koronavirusa prekinuto i priznati su rezultati. Imali smo dva boda više od Flensburga i utakmicu manje. Što se tiče njemačkog kupa, završnica će se odigrati u veljači sljedeće godine, a Final-Four Lige prvaka je pomaknut na kraj prosinca – rekao nam je Duvnjak.
Ovako dugo bez pravog treninga i utakmica nikad niste bili, čak ni u nekim mlađim dobnim skupinama?
Moramo nositi maske
– Istina. Za mene, a vjerujem i za većinu vrhunskih sportaša, ovo je jedna sasvim nova situacija. Jednostavno nismo navikli mirovati. Odjednom smo dobili jako puno slobodnog vremena. Vjerujte mi, radije bih svaki dan igrao utakmicu nego da bude ovako.
Mogla bi vam se ispuniti želja sljedeće godine kada će ritam biti „ubitačan“.
– Znam. Netko je izračunao da ćemo imati više od 100 klupskih utakmica. Kada se tome još dodaju obaveze s reprezentacijom, a u 2021. nas čeka Svjetsko prvenstvo u Egiptu, pa kvalifikacije za Olimpijske igre, potom i Zlatna liga. I na kraju, nadam se nastupu u Tokiju, na svojim četvrtim Igrama. Za sada imam broncu iz Londona – rekao je Duvnjak.
Hoćete li uspjeti dogurati i do petih Igara, u Parizu 2024. godine?
– Uh, teško je reći, a kamoli tako nešto obećati. Imat ću tada 36 godina. Ugovor s Kielom imam do 2022. godine, dakle sigurno igram do 34. godine. Što će biti poslije, dosta će ovisiti o mom fizičkom stanju, o tome hoće li ili neće biti ozljeda.
Mogli biste zaigrati i na Svjetskom prvenstvu 2025. godine kojem je Hrvatska domaćin?
– E, to je sad stvarno predaleko da o tome sada razmišljam.
Cijelo vrijeme pandemije ste u Kielu?
– Da. Neki strani igrači otišli su svojim kućama, a ja, eto, čekam da se situacija još više smiri. Svakodnevno pratim vijesti, pratim kakvoj e stanje u Njemačkoj, a i u Hrvatskoj. Vjerujem da ću uskoro prema rodnom Đakovu. Jedno je sigurno, a to je da ću cijeli lipanj imati slobodno. Prema nekim
informacijama pripreme za novu sezonu trebale bi početi početkom srpnja. No, sve je to za sada “u zraku”. Svaki dan su neke nove informacije.
I kako su tekli dani u karanteni? – Kada je bilo najgore, kao i svi, strogo sam se držao svih pravila. Izlazio sam iz stana samo u nuždi. Vrijeme sam provodio gledajući televiziju, dopisujući se u grupi na WhatsAppu sa suigračima iz reprezentacije, ali sam i svaki dan trenirao. Imao sam ključ naše trenažne dvorane i tamo bih odlazio i vježbao sam sat, sat i pol. Nekad bi se dogodilo da nas bude dvoje na treningu. Naravno, sa mnom je supruga, da je ne bih zaboravio...
Kakva je bila situacija u Kielu što se tiče koronavirusa?
– Rekao bih dobra. U cijeloj regiji bilo je 500 oboljelih, a u regiji živi 2,8 milijuna ljudi. U samom Kielu bilo je oko 200 oboljelih što su po meni dobre brojke. Ovdje se svi pridržavaju mjera i trenutačno je na snazi mjera da se bez zaštitne maske ne može ući u zatvorene prostore, bilo da je riječ o manjem dućanu ili velikom šoping-centru.
Barem vas s maskom neće prepoznati nitko od obožavatelja kojih, vjerujem, imate jako puno u Kielu...
– Da, tu bi nošenje maske moglo biti prednost premda nikad nisam imao nikakvih neugodnosti.
Bili ste malo aktivniji i na društvenim mrežama?
– Da, jesam. Bio sam gost na nekim podcastima, a imao sam i jedno lijepo iskustvo na Instagramu live s Deanom Kotigom, poznatim lovcem iz kviza Potjera koji je, eto, postao jedna od vodećih influencera u Hrvatskoj.
Znate li se vas dvojica od ranije? – Ne. Nikad se nismo upoznali. Jednostavno mi se javio i pitao bih li mu želio biti gost preko Instagrama. Čovjek je jako šaljiv, odigrali smo jedan zaista smiješan kviz. Inače redovito pratim Potjeru.
U Kiel nam stiže Sagosen
Toliko je dobro pratite da biste mogli i sudjelovati?
– A to nikako. Veći sam znalac u gledanju.
Vratimo se malo na rukometne teme. Neće li biti malo čudno igrati dvije Lige prvaka? U listopadu kreće nova sezona, a u prosincu je Final-Four u Kölnu?
– Znam da možda netko želi čuti moje stručno mišljenje o odluci EHF-a da se završni turnir igrao tako kasno. Mogu samo reći da sam igrač i, kako ljudi koji su zaduženi za natjecanje odluče, tako će biti. Da se Final Four i odgodio, isto bih razmišljao.
Ako ništa drugo, bit ćete puno jači na završnom turniru nego da se igrao u predviđenom terminu krajem svibnja?
– Da, bit ćemo sigurno jači. Kako nećemo kada nam dolazi Norvežanin Sagosen koji je po meni jedan od najboljih svjetskih igrača. Možda će mu biti čudno što će igrati, ako do tog susreta dođe, protiv PSG-a, kluba s kojim je izborio završni turnir. Nadam se da će do prosinca gledatelji moći na tribine. Koliko sam čuo, prvih nekoliko kola u njemačkoj ligi igrat će se sigurno bez gledatelja. Za mene će to biti također jedno novo iskustvo. Ne sjećam se da sam ikad u karijeri igrao službenu utakmicu pred praznim tribinama – zaključio je Duvnjak.
Volim gledati Potjeru, nedavno sam bio i gost Deanu Kotigi na Instagramu. Ali natjecao se ipak ne bih