ANALIZA Što ‘nova normalnost’ znači za naše živote
Stručnjaci poručuju da trebamo i dalje slušati savjete, držati razmak, dezinficirati ruke i ne rukovati se – svi imamo istu odgovornost
MASKA JE SVAKODNEVNI INVENTAR U ZATVORENIM PROSTORIMA, KAFIĆI NISU PRENATRPANI, DRUŽENJA SU MINIMALNA… – SVE DOK SE NE POJAVI CJEPIVO I STEKNE POVJERENJE DA SE COVID-19 MOŽE POBIJEDITI
Stišavanjem pandemije evo nas u “novoj normalnosti”, no što to znači za naše živote? Skloni teorijama zavjere u tom pojmu vidjet će ograničavanje sloboda i još koješta kao da smo prije pandemije imali apsolutnu slobodu da živimo kako hoćemo, ne vodeći računa o drugima i (ne)pisanim pravilima društva, no kako kaže splitski psihijatar Ivan Urlić, takvi pojedinci imaju iluziju da su razumniji nego što jesu. Dobar dio ljudi još ne hrli u kafiće, restorane i šoping-centre, ne poziva doma rodbinu i prijatelje, a vidi i da su dezinficijensi u mnogim prostorima bez deklaracije, da je na njima samo rukom napisano “dezinficijens”, a unutra može biti i voda. Usto, ljudi se boje ekonomske neizvjesnosti i manje troše. “Nova normalnost” je fluidan pojam, kaže sociolog Drago Čengić, koji ovisi o percepciji ugroze zdravlja pojedinaca i broju zaraženih, ali i o poslovnim interesima.
Maska nužnost u zatvorenom
– U toj “novoj normalnosti” maska je svakodnevni inventar u zatvorenim prostorima. No, čim ne budemo imali ni jednog zaraženog, pitanje je hoće li građani s maskom ići u institucije. U “novoj normalnosti” izlazak u javnost još se ne podrazumijeva, prisutna je još i svijest o potrebi držanja distance. Da ljude pitate koliko ih je sada pozvalo rodbinu i prijatelje na druženje doma, vidjeli biste da ta druženja još nisu kao nekoć. Možda se druženja na stare načine i česti odlasci u kafiće, ali i u kulturne ustanove odgađaju za drugo vrijeme zbog straha za zdravlje, ali i zbog neizvjesne ekonomske budućnosti. Vlasnici poslovnih subjekata “novu normalnost” uspoređuju sa starom jer žele raditi što više da nadoknade izgubljene prihode koje im “nova normalnost” ugrožava. Sve djelatnosti koje ovise o opsegu posla prve će doći u napast da popuste s mjerama opreza – kaže Čengić, dodajući da je odgovornost za “novo normalno” raspoređena između građana, vlasnika poduzeća i ravnatelja institucija. U kafićima, restoranima, trgovinama, na plažama ljudi će se ponašati i sukladno ograničenjima, pa ako ih nitko ne upozorava da drže razmak i dezinficiraju ruke, oprez će popustiti. Za psihijatra Ivana Urlića “novo normalno” znači nastaviti sa životom uz svijest da je virus i dalje tu i da najviše ugrožava osobe starije i zrele dobi i s kroničnim bolestima. – Čovječanstvo je nestrpljivo da se što prije nađe cjepivo, ali u znanosti sve mora imati znanstveno-opravdani tijek. Do tada nam preostaje odgovorno ponašanje, izolacija oboljelih i karantena. Ne treba više drastično prekidati tok života i rada, ali nužno je da svi nose maske u zatvorenim prostorima. Japanci već 40 godina nose maske zbog viroze i to smatraju normalnim ponašanjem. Normalno je da se sada ne rukujemo, da se koriste dezinficijensi na ulazima i izlazima iz zatvorenih prostora, da se ne gužvamo na plaži. Oprez zbog sebe i drugih i držanje razmaka nužni su u društvenim i radnim sredinama jer COVID-19 je i dalje tu, a sutra može doći nova mutacija virusa. Ali na odgovornost svih teško je računati jer radost zaborava od prijetećih situacija velika je da bi je se ljudi odrekli – kaže Urlić. Ljude treba podsjetiti na svjedočenja preživjelih od infekcije koji su molili da ih se skine s respiratora jer više nisu mogli izdržati.
Bipolaran odnos prema zarazi
U nas je, kaže Urlić, prisutan bipolaran odnos prema opasnosti od zaraze, jedni prihvaćaju da je ta opasnost realnost i da je treba smanjiti odgovornim ponašanjem, a drugi je negiraju i ne drže se mjera. I psihijatar Ante Bagarić slaže se da u “novoj normalnosti” treba nastaviti živjeti prirodno i odgovorno.
– Mi smo brzo prešli sa strogih mjera na povratak normalnom životu, a primjećujem da nekima karantena i nedostaje. Ta “nova normalnost” znači da i dalje treba slušati stručnjake, držati razmak, dezinficirati ruke i ne rukovati se. A izbjegavanje nošenja zaštitne maske u zatvorenim prostorima jednostavno je nepristojno. Vidjeli smo što jedan let iz Frankfurta može donijeti, oprez je potreban, a ne da bude 20 takvih letova bez ograničenja. Treba obratiti pažnju na mentalno zdravlje, i svjetski stručnjaci upozoravaju da zaštita mentalnog zdravlja nije dobro funkcionirala u ovoj krizi i da se mentalni problemi ljudi još ne vide. Tek će se vidjeti porast anksioznosti i depresivnosti zbog izolacije i ekonomskih posljedica. Milijuni ljudi imat će ozbiljne psihičke smetnje zbog pandemije i ekonomske krize – zaključuje Bagarić. Sociolog Ivan Balabanić kaže da “novo normalno” u kojem su bolnice, vrtići, škole pod posebnim režimom, znači i život u novoj zbilji.
– Pitanje je koliko će se ljudi držati preporuka, pogotovo nemaju li iskustvo s virusom i nisu li i sami ili netko njihov u rizičnoj skupini. Takvi baš nemaju potrebu držati se mjera. Pitanje je i koliko će pojam “novo normalno” biti u upotrebi i hoće li ga pojesti izbori i ekonomska kriza. Suočeni s ekonomskom stvarnošću i uvjerenjem da je epidemija prošla, ljudi bi se mogli sve manje držati preporuka, pa će i poduzetnici reći “neće meni te preporuke uništavati posao” – kaže Balabanić.
Čovječanstvo je nestrpljivo da se što prije nađe cjepivo, no sve mora imati znanstveno opravdani tijek