Studij obrane riješit će i problem regrutiranja obavještajaca
Irena Petrijevčanin Vuksanović o novom sveučilištu za časnike
Predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Irena Petrijevčanin Vuksanović (HDZ) objašnjava da je grupa stručnjaka šest godina radila na pripremi Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti. Bili su vođeni interesom da Hrvatska dugoročno bude uz bok državama koje su renomirane po nacionalnim vojnim sveučilištima.
Zadnja “vatrena” rasprava u Saboru prije raspuštanja održana je zbog osnivanja novog Sveučilišta obrane i sigurnosti. Vi ste branili njegovo osnivanje, no mnogi su se pitali čemu njegovo utemeljenje?
Branila sam jer postoje brojni argumenti za to, a posebice u današnje vrijeme i u geopolitičkom smislu. Za državu koja želi biti čimbenik u sigurnosnom području nije više dostatno obrazovati kadrove samo za potrebe oružanih snaga već se mora omogućiti obrazovanje za sve komponente domovinske sigurnosti, a tada govorimo o multidisciplinarnom pristupu za što treba širi institucionalni okvir. Kao najbolja forma u svijetu se pokazalo integrirano sveučilište koje je efikasno i fleksibilno te obrazuje u svim područjima jer polazi od shvaćanja da ugroze više ne dolaze samo kroz konvencionalno ratovanje nego i kroz biološko ili kibernetičko. Model “National Defence University” usvojilo je više europskih zemalja, posebice onih koje žele ići ukorak sa suvremenim sigurnosnim prijetnjama, rizicima i izazovima. Kada govorimo o međunarodnoj sceni, onda samo sveučilišta i instituti mogu biti nositelji međunarodnih projekata, primjerice, postojeće Hrvatsko vojno učilište (HVU) ne može, što je šteta jer i sada na njemu djeluju kompetentni ljudi koji odlično poznaju materiju, istaknula bih generala Matu Pađena. Takva integrirana sveučilišta su u interesu zemlje i svojom renomiranošću ujedno brendiraju svoju državu i Hrvatskoj otvaraju velike mogućnosti. Često u sklopu takvih sveučilišta djeluju instituti i centri, njemačka vojska i hamburško Vojno sveučilište Helmut Schmidt utemeljili su Institut za obrambena i strateška istraživanja koji savjetuje političare i vojne čelnike. Da ne spominjem SAD čija su sveučilišta poput National Defense University svjetski renomirana i prestižna. Oni koji smatraju da Hrvatskoj ne treba takvo sveučilište trebali bi pogledati kakve studijske programe nudi primjerice Universität der Bundeswehr München ili vojno sveučilište u Češkoj u sklopu kojega djeluje i fakultet vojnih medicinskih znanosti koji pokriva epidemiologiju, molekularnu patologiju i drugo, kao i fakultet za vojnu tehnologiju s 13 odjela poput vojne robotike, električnog inženjeringa, informatičkih i kibernetičkih operacija.
Ako naša zemlja osnuje takvo sveučilište i za 10-ak godina se takvo sveučilište etablira, zašto bi to bilo problem?!
Oporba kaže da će se time stvoriti dodatna konkurencija postojećim studijima, da je nejasna njegova autonomija u odnosu na Ministarstvo obrane. Je li strah što će Sveučilište biti pod “vojnom kapom”, a ne civilnom, opravdan?
Zar je konkurencija i kompeticija loša za akademsku zajednicu ili za društvo?! Držim da nije, ali može biti loša za dosadašnje monopoliste. U javnoj raspravi najviše je primjedbi upućeno s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Citiram: “Ostavlja se mogućnost za razvoj novih programa koji bi izravno konkurirali postojećima koji se izvode na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu i drugim sveučilištima”. Ovo se sveučilište osniva po svim važećim propisima. Zašto bi se netko kompromitirao i donosio nešto što nije usklađeno s važećim propisima?! Ministarstvo obrane je prijedlog zakona potpuno uskladilo s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, a nadzor nad kvalitetom je prema zakonu, i obavljaju ga, kao i kod drugih, AZVO i resorno ministarstvo. Osnivač je država, a MORH ima upravljačka prava. MZO i ministrica Blaženka Divjak podupiru osnivanje tog sveučilišta.
Stručnjaci za sigurnost već 20 godina tvrde da Hrvatskoj nedostaje obavještajna akademija. Je li taj fakultet na tragu rješavanja problema školovanja i regrutiranja takvih kadrova u RH? Je li to razlog što neće imati potpuno otvoren i civilni karakter?
Obavještajna akademija bila je osnovana 1998. godine i bila je planirana za civilne i vojne službe. Ukinuta je 2000. godine i otad u našoj zemlji nema takve vrste obrazovanja za zaposlene u obavještajnim službama i šire. O tome je često govorio kolega Miroslav Tuđman koji je taj sustav vidio kao širu sliku i razumio ga je. Nisu strani modeli čija sveučilišta pokrivaju i ovaj segment. Civili koji žele upisati neki studijski program, to mogu, dok se kadeti i sada školuju odvojeno budući da imaju poligonski praktični dio jer djeluju unutar sustava oružanih snaga.
U javnoj raspravi i u istupima zastupnika Vesne Pusić i Joška Klisovića pokazalo se da osnivanje novog sveučilišta najteže pada Fakultetu političkih znanosti. Ondje tvrde da im se kradu programi i predmeti. Klisović kaže da je to zabijanje noža u leđa i privatnim i javnim sveučilištima?
Možda je riječ o bojazni ili nesigurnosti što će biti s postojećim studijskim programima ili vanjskim suradnicima, općenito je to svojevrsni strah od konkurencije na akademskom tržištu. Onda se tako moglo braniti i nekim drugim sveučilištima ili fakultetima da se osnivaju jer već imamo slične ili iste studijske programe. Činjenica je da profesori s FPZ-a u Zagrebu sada na HVU izvode dio predmeta, kao i profesori s nekih drugih fakulteta, i to je regulirano preko Sveučilišta u Zagrebu i Splitu. Rektori tih sveučilišta potpisali su sporazum o statusnoj promjeni studijskih programa i usuglasili da će daljnji proces regulirati tzv. dinamičkim planom koji će opet svi zajedno usuglasiti. Riječ “kradu” mi je neprihvatljiva.
Kritičari bi samo trebali pogledati slične studije na kojima se pokriva vojna robotika ili epidemiologija