Ova ruža iz 1939. preživjela je ratove, potrese i poplave

Potok Kustošak razlio se po cijelom kvartu, ulica se pretvorila u rijeku. Ali ruža je bila tu i ostala, a u njezinu životnom vijeku promijenilo se nekoliko država, kaže učiteljica Sanja Žagmeštar

Učiteljica Sanja Žagmeštar podijelila je s nama priču o ruži koju je posadila njezina baka, zagrebačkoj ruži koja živi u obiteljskom vrtu od daleke 1939. godine, ruži koja je preživjela potrese, poplave, ratove...

Priča je to iz Facebook grupe Retroteka gdje uvijek nađemo zanimljive priče koje nas nostalgično vrate u prošlost, a učiteljica Sanja Žagmeštar podijelila je s pratiteljima jednu zbilja posebnu priču u kojoj glavnu ulogu ima jedna ruža, ali i njena gotovo stoljetna prošlost. Naime, to je ruža koja živi od 1939. godine. Zasadila ju je njezina baka, a kako Sanja kaže, “preživjela je potrese, poplave, ratove, reforme, prelazila iz države u državu i danas je još tu”.

Najopasnije u vrijeme radova

– Moja je baka je u Zagreb došla iz Marije Gorice, nakon što se udala za djeda koji je bio mesar i živio u Zagrebu. Baka je bila krojačica ili, kako mi kažemo purgerski, šnajderica. Prodala je veliku šumu u Mariji Gorici i za te novce su ona i djed počeli graditi kuću u Javorskoj ulici. To je bila treća kuća u ulici, uz nju je bila još jedna kuća, u vlasništvu dimnjačara, i velika katnica na uglu. Sve ostalo bile su livade i polja kukuruza. Moja se baka zvala Ljuba Žagmeštar, djevojački Ljuba pl. Pušić, što znači da je bila plemenitašica – kaže Sanja uz nostalgičan osmijeh dok nam pokazuje ružu za koju obitelj sigurno zna da je posađena 1939. godine, iste godine kada je građena njihova obiteljska kuća.

– Baka je voljela cvijeće, imala je u vrtu hortenzije, oleandre u teglama i još jednu ružu koja je mirisala predivno, no više je nema. Ova se ruža nalazi točno ispod mog prozora, a baka ju je jako voljela. Ne znam od koga ju je kupila ili dobila, a na žalost ne mogu je ni pitati jer je umrla 2000. godine, kad je imala 94 godine. Unatoč svim prirodnim i ljudskim ‘katastrofama’ tijekom svih tih godina, ruža je bila u najvećoj opasnost tijekom 1996. godine kada su moji roditelji počeli graditi kat na kući. Mama mi je baš nakon nedavnog potresa kazala kako je tata inzistirao da se na kući napravi pojačanje, tako naša kuća jedina ima tri stupa koja je drže i potres nam ne može ništa. Tata je bio mudar, baš kao da je znao što nas čeka. No, dok u trajali radovi dogradnje, cijelo je dvorište bilo puno materijala, doslovno zakrčeno, a majstori su gazili i po ovom dijelu vrta u kojem je ruža. Zaista je pravo čudo da je ruža ostala neoštećena i opstala – kaže Sanja.

Dodaje da baka nije dala da se ta ruža bere, zapravo nije dala da je bilo tko dira.

– Preživjela je čak i dvije poplave – prisjeća se Sanja i dodaje:

– Potok Kustošak razlio se po cijelom kvartu, ulica se pretvorila u rijeku. Ali ruža je bila tu i ostala. Prošli su preko nje i ratovi – i svjetski i Domovinski, i potresi te, kako ja kažem, reforme. Za tu je ružu opasnost bila čak i moja mama, bakina snaha. U jednom trenutku činilo joj se da smeta uređenju vrta, htjela ju je posjeći uz obrazloženje da je velika i “pikava”, a nema puno cvjetova...

Čuvarica starih stvari

No opstala je. Otkad sam je ja preuzela u nasljeđe i otkako se o njoj brinem, nisam dala na nju ni ružnom riječi, a kamoli škarama ili lopatom. Dođe mi taman do prozora, svako je jutro mogu dotaknuti. Budući da sam članica grupe Retroteka, jasno je da sam čuvarica starih stvari i svega što je retro – zaključila je Sanja, koja se i svojom ružom odlično uklapa u bunt Zagrepčana koji se sadnjom cvijeća i minijaturnih vrtova bore protiv sveopće devastacija svoja grada, koji se s mukom vraća u život nakon potresa. •

Baka Ljuba i malena Sanja u njenom naručju u dvorištu koje čuva zamalo stoljetnu ružu Ova se ruža nalazi točno ispod mog prozora, a baka Ljuba jako ju je voljela. Ne znam od koga ju je kupila ili dobila