Za poljoprivredu ključni veća gospodarstva i navodnjavanje
Poljoprivreda i svi aspekti povezani s poljoprivrednom proizvodnjom trebali bi u svakoj državi biti teme od prvorazredne gospodarske i političke važnosti, teme oko kojih će se kontinuirano u javnosti voditi rasprave i u kolaboraciji sa stručnim analizama i mišljenjima predlagati i donositi strategije, programi i rješenja. Naime, treba li to uopće i isticati, poljoprivredna proizvodnja uvjet je opstanka života i kao takva temelj je svake druge djelatnosti. Međutim, u Hrvatskoj smo već nekoliko desetljeća svjedoci da pitanja poljoprivredne politike tek sporadično pokreću šire javne rasprave, a i tada se najčešće gube u nekoherentnim rješenjima i nesustavnim provedbama. Opća je ocjena u javnosti, a ona je najvećim dijelom i točna, da Hrvatska ne ispunjava ni približno potencijale svoje poljoprivredne proizvodnje, ali i dalje se uglavnom luta u razmišljanjima koje bi preduvjete trebalo ostvariti za snažniju poljoprivrednu proizvodnju te kako organizirati i poticati uspješniju poljoprivrednu djelatnost. Štoviše, nisu bila rijetka ni pitanja trebamo li se uopće previše i truditi oko podizanja poljoprivredne proizvodnje ili bi država veću pozornost trebala posvetiti podizanju nekih drugih gospodarskih grana.
Aktualna situacija s pandemijom koronavirusa, sa svojim još nesagledivim geopolitičkim posljedicama, brzo nas je, međutim, među ostalim, vratila izvorištu – zabrinutosti zbog toga može li naša politička zajednica stanovništvu osigurati dovoljno hrane. U javnosti se tako sada više ne može naići na mišljenja koja upravo samodostatnu proizvodnju većeg dijela prehrambenih proizvoda ne bi smatrala jednim od prioriteta države te se svakodnevno iskazuje zabrinutost vezana za temeljnu činjenicu – Hrvatska znatno više prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda uvozi nego što izvozi, odnosno većinu njih ne osigurava dovoljno ni za potrebe svoga stanovništva. U aktualnom trenutku, mjere koje je poduzela Vlada Republike Hrvatske pomažu poljoprivrednicima u rješavanju akutnih problema, ali one ne mogu poslužiti kao strateške smjernice u svrhu unapređenja poljoprivrede. Stoga mi je namjera u ovome kratkom tekstu naglasiti one mjere koje bi utjecale na stvaranje potrebnih uvjeta za snažniju i kvalitetniju proizvodnju i čije je ostvarivanje preduvjet svih daljnjih strategija i programa u poljoprivredi.
Počet ću s kratkim pregledom poljoprivrednih proizvoda koje Republika Hrvatska izvozi i uvozi. Izvozimo žitarice: pšenicu, kukuruz, ječam i zob; uljarice: uljanu repicu, soju i suncokret te voće: mandarine, trešnje i višnje. Međutim, ova samodostatnost žitarica i uljarica sirovinska su osnova, dok njihove preradbene proizvode gotovo sve uvozimo. Uz maslinovo i sojino ulje uvozimo: sve povrće, veći broj voća, šećer, jaja, med, mlijeko, meso i gotovo sve prerađene vrijednosti biljnog i životinjskog podrijetla. Ako postoji društveni i politički konsenzus da ovu negativnu bilancu trebamo pokušati promijeniti, tada, ponavljam, ponajprije treba krenuti od stvaranja potrebnih uvjeta proizvodnje koji sada ne postoje ili ih treba popraviti.
NAVODNJAVAMO SAMO NA 1,5% KORIŠTENIH ZEMLJIŠTA
Poznato je da na gotovo cijelom prostoru Hrvatske postoje povoljni prirodni uvjeti, ali postoje i određeni nepovoljni uvjeti proizvodnje za uspješnu, sigurnu i raznoliku poljoprivrednu proizvodnju. Oni se odnose na proizvodne površine i njihovu uređenost, koje je potrebno popraviti: usitnjena zemljišta i mala poljoprivredna gospodarstva; postojeće neobrađene i zapuštene površine; na zapuštenim površinama potrebno je njihovo uređenje izvođenjem agromelioracija, a na jednom dijelu primjena odvodnje za rješavanje suvišnih voda; na većem dijelu sada korištenih površina s pogodnim tlima potrebno je postaviti sustave navodnjavanja i popraviti strukturu uzgajanih kultura.
Okrupnjavanje površina i povećanje poljoprivrednih gospodarstava
Jedan od velikih razloga naše neefikasne poljoprivrede su usitnjene površine, a uz to su parcele i dislocirane, kao i mala poljoprivredna gospodarstva. Najveći dio naših površina u vlasništvu je manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (u daljnjem tekstu OPG-a) koji nisu u stanju proizvoditi potrebnu količinu hrane za tržište i stvarati vrijednosti za investiranje u gospodarski razvoj. Stoga je za otklanjanje ovog nepovoljnog uvjeta proizvodnje nužno konačno pristupiti sustavnom okrupnjavanju u našoj poljoprivredi. Hrvatska ima, prema Upisniku poljoprivrede, 162.248 OPG-a i oni su u proteklih 29 godina, a i danas su, glavni subjekt poljoprivredne proizvodnje jer koriste 76,1 posto površina. Prosječna površina OPG-a je 6,8 hektara, s tim da čak 71,2 posto koriste prosječnu površinu od 4,99 hektara, dok svega pet posto gospodarstava koriste više od 20 hektara. Njihova ukupna površina rascjepkana je prosječno u sedam parcela, koje su dislocirane na udaljenosti do čak 40 kilometara. U prosjeku gospodarstvo Europske unije koristi dva puta veću površinu, koja je cjelovita ili se eventualno nalazi na dvije lokacije. Važan podatak prikazalo je i Ministarstvo poljoprivrede u svom Izvješću za 2018. godinu. Naime, u Hrvatskoj uz OPG-e postoji i 2690 trgovačkih društava s prosječnom površinom od 66,7 hektara. Ona koriste 15,8 posto površina.
Ostale površine koriste poljoprivredne zadruge, obrti i ostali organizirani oblici. Važno je istaknuti da je 2018. hrvatska poljoprivredna djelatnost ostvarila ukupnu proizvodnu vrijednost od 17,3 milijarde kuna (prije 29 godina proizvodna vrijednost iznosila je 30 milijardi kuna). Od te ukupne vrijednosti 7,4 milijarde kuna iznosila je vrijednost proizvoda koja su tržištu dostavila poljoprivredna gospodarstva. Trgovačka društva opskrbila su tržište proizvodima u vrijednosti od 4,6 milijardi kuna, a OPG-i proizvodima u vrijednosti od 2,8 milijardi kuna. Dakle, trgovačka društva, koja koriste površinu od 179.403 hektara ili 15,8 posto, sudjeluju u opskrbi tržišta domaćim poljoprivrednim proizvodima 62,2 posto, dok OPG-i koriste 862.302 hektara ili 76,1 posto površina i opskrbljuju tržište s 37,8 posto poljoprivrednih proizvoda. Ovi podaci dovoljno dokazuju da je vrlo važno provesti okrupnjavanje zemljišta i povećati površinu OPG-a. Ovom zadaćom ostvaruje se itekako važan uvjet proizvodnje, kojim se stvaraju mogućnosti za tehnološka unapređenja, kao i intenzivnije proizvodnje uz dobivanje količinski više raznolikih proizvoda. Stoga, i ovom prigodom preporučujem izvođenje komasacije na cijelom prostoru Hrvatske.
Uređenje zapuštenih površina
Pretvaranjem zapuštenih zemljišta u povećane obradive površine ostvaruje se znatno veća poljoprivredna