Neprežaljenoj primadoni Ljiljani Molnar Talajić Pošta posvećuje marku

I dok se ove godine među brojnim prigodnim markama našlo mjesta za znamenite Hrvate kao što su to Lelja Dobronić, grof Janko Drašković i Ivan Krstitelj Rabljanin, sljedeće godine Pošta je odlučila marke posvetiti Ljiljani Molnar Talajić, Antunu Mihanoviću i Vilimu Felleru

Upoplavi loših vijesti za kulturu i kulturne djelatnike, evo i jedne lijepe i optimistične. A to je vijest da je Hrvatska pošta objavila natječaj o likovnim tj. grafičkim rješenjima prigodnih poštanskih maraka koje misli objaviti 2021. godine.

I dok se ove godine među brojnim prigodnim markama našlo mjesta za znamenite Hrvate kao što su to Lelja Dobronić, grof Janko Drašković i Ivan Krstitelj Rabljanin, sljedeće godine pošta je odlučila marke posvetiti Ljiljani Molnar Talajić, Antunu Mihanoviću i Vilimu Felleru. Vilim Feller bio je svjetski poznati matematičar rođen 1906. godine u Zagrebu, dok je Antun Mihanović najpoznatiji kao autor pjesme “Horvatska domovina” koja je postala hrvatska himna, ali je bio i znameniti diplomat, pravnik, vojni časnik...

No poseban razlog za zadovoljstvo izaziva činjenica da će poštansku marku dobiti slavna hrvatska sopranistica Ljiljana Molnar Talajić, jedna od najvećih hrvatskih zvijezda svjetske operne scene. Lijepo je i poticajno da je Hrvatska pošta među znamenite Hrvate uvrstila opernu pjevačicu, jer operi uvijek i na svakome mjestu treba pokazivati posebno poštovanje. A još je ljepše da je među znamenite Hrvate uvrstila Ljiljanu Molnar Talajić, neprežaljenu primadonu sarajevske i zagrebačke opere koja je u svojoj furioznoj karijeri osvojila sve velike svjetske operne scene poput Bečke državne opere, newyorškog Metropolitana (gdje je osamnaest puta pjevala robinjicu Aidu), londonskog Covent Gardena i milanske Scale, opere u San Franciscu gdje je imala američki debi, napuljskog San Carla, opere u Rimu i Torinu... I bila velika miljenica publike u veronskoj Areni koju je oduševljavala svojom Aidom, nevjerojatno zahtjevnom ulogom koju je pjevala iznimno često, možda i češće od svih drugih uloga.

Samo na sceni bečke Državne opere Ljiljana Molnar Talajić ili Die Molnar kako su je zvali na njemačkom govornom području, nastupila je pedeset i osam puta, vrlo često u istim ulogama u kojima je svjetskom, a onda i bečkom opernom scenom vladala španjolska, tj. katalonska sopranistica Montserrat Caballé. No stroga bečka kritika i još stroža publika puno su puta interpretacije naše Ljiljane stavljale ispred interpretacija čuvene i strastvene Katalonke. Ništa čudno. Jer Ljiljana Molnar Talajić imala je bezvremenski i neviđeno lijep glas čije su visine elegantno i profinjeno prodirale u vječnost. Stoga je za svoje nastupe dobivala komplimente koji uopće nisu bili uobičajeni i koje su kritičari čuvali samo za najveće umjetnike operne scene. “Dijamant večeri”, “Spasiteljica kojoj se klicalo”. Tako se pisalo o Ljiljani Molnar Talajić rođenoj u hrvatskoj obitelji u Bosanskome Brodu 1938. godine, koja je glazbeno obrazovanje stekla u Sarajevu, a u tamošnjoj je opernoj kući imala debi, i to kao Mozartova Grofica iz “Figarova pira” kada je bila još studentica druge godine. Bilo je to 1959. godine, a posljednji je put na opernoj sceni zapjevala 1985. Njezina operna karijera aktivno je, dakle, trajala dulje od četvrt stoljeća. A bavila se i pedagoškim radom i to na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji što joj nije bilo teško jer je bila karizmatična u svemu što je radila, a pri tome savršeno jednostavna i pristupačna. Nakon oproštaja od operne scene, nastupala je na koncertima gdje je poput iscjeliteljice dodirivala duše slušatelja i širila broj štovatelja klasične glazbe. No Ljiljani Molnar Talajić pjevanje je bilo u krvi. Nije joj bilo teško zapjevati u društvu, a njezine interpretacije sevdalinki i starogradskih (i narodnih) pjesama imaju podjednaku umjetničku snagu kao i snimljene izvedbe opernih arija. Ljiljana Molnar Talajić nije dijelila glazbu, kao što nije dijelila ljude. I po tome je, nek’ se zna, bila Bosanka. Vjernica one Andrićeve Bosne u koju je vjerovala i koje se, unatoč ratnim zbivanjima, nije htjela odreći. Stoga je poštanska marka koju će s njezinim likom objaviti Hrvatska pošta puno više od odavanja počasti jednog opernoj umjetnici koja je uspjela i u inozemstvu. Jer, Ljiljana Molnar Talajić nije bila samo primadona. Bila je i simbol jednog vremena koje je poštovalo talenat i čovjekoljublje. A ako je netko molio svojim glasom, onda je to bila Ljiljana Molnar Talajić. •

“Dijamant večeri”, “Spasiteljica kojoj se klicalo”. Tako se pisalo o Ljiljani Molnar Talajić, rođenoj u hrvatskoj obitelji u Bosanskome Brodu 1938. godine, koja je glazbeno obrazovanje stekla u Sarajevu