“Na automat po kavu i natrag u sobu. Pa zar je to život”
“Na aparat po piće i odmah u sobu. Pa zar je to život. Ranije bih gotovo svaki dan popila kavu na Trgu ili u Tkalčićevoj ulici”
DARINKA MEDVEDOVIĆ korisnica doma Vani ima mnogo više starijih ljudi nego u domovima i nisu zatvoreni. Moja prijateljica živi vani, normalno ode u Lidl, na plac, kupi kaj joj treba...
ANKA SLONJŠAK pravo braniteljica za osobe s invaliditetom Štićenike mogu zaraziti i zaposlenici koji svaki dan ulaze i izlaze iz doma, ali to se zanemaruje. Teret sprečavanja zaraze nametnut je samo štićenicima
Ublažavanje mjera za kretanje i posjete u domovima za starije i nemoćne samo će donekle olakšati život korisnicima domova koji sve teže podnose gotovo četveromjesečnu izolaciju. Naši stariji sugrađani koji žive u domovima više su nego svi drugi zatvoreni bez mogućnosti kretanja.
Teško je živjeti zatočen
Samo je nekoliko tjedana bilo moguće da ih posjete članovi obitelji, već ih je ponovno zatočio novi epidemijski skok u lipnju. Mnogima taj režim postaje neizdrživ.
Gospođa Darinka Medvedović pet godina živi u Domu za starije, prvo sa suprugom, a nakon njegove smrti prije više od godine dana, sama. Prije pandemije svaki je dan odlazila u grad.
– Mali bus iz doma grupu nas odvezao bi do tramvaja, skoro svaki dan popila bih kavu na Trgu ili u Tkalčićevoj i vratila se potom u dom na ručak. To mi je izvrsno odgovaralo, imam vanjski život, a ne moram kuhati. No sad su nas zatvorili, kao zatvorenici smo! Vani ima mnogo više starijih ljudi nego u domovima i nisu zatvoreni. Moja gimnazijska prijateljica živi vani, normalno ode u Lidl, na plac, kupi kaj joj treba... Nema zabrane. Meni kaj kćer donese, to mora u karantenu. Organizirali su nam mogućnost dostave iz dućana, pa kak’ to direktno do nas dođe, bez karantene?! Mogli smo pola sata šetati oko doma, ali neki su izlazili do Mihaljevca, do kioska, pa su nam skratili taj izlazak na 20 minuta. Zapišu svakog tko izađe i gledaju na kameru, ako te ne vide, trče i traže te. Teško je živjeti tako. Čuvaju nas, da, i hvala im na tome, ali...
Bio je serviser za klimatizacijske uređaje i servisirao ih je u uredima, a k nama ga nisu pustili. Mi nek’ dobijemo legionarsku bolest, samo da koronu ne dobijemo! Je l’ znaju da 27. listopada prestaje digitalna televizija, HD dolazi, a u domu nitko nema televizor mlađi od tri godine i svi će ostati bez televizijskog programa?! Trebali bismo otići u grad kupiti si taj dodatak za TV, Evo ili neki drugi, ali ne smijemo! Kažu, neka vam djeca donesu. Pa da sam htjela da me djeca dvore, ne bih išla u dom! – zdvojna je ova 75-godišnja Zagrepčanka, bivša bankarica. – Preporučuje se i da se ne okupljamo pokraj automata za kavu, već odmah u sobu. Kao u zatvoru. Pa kakav je to život?! – pita se gospođa Medvedović.
Njenoj kolegici Verici Vargi, međutim, izolacija odgovara. – Pišem knjigu o operi i kompozitorima, o njihovu međusobnom utjecaju. Zadnja takva knjiga izašla je prije 70 godina i nije cjelovita. Napisala sam već 360 stranica i mir mi odgovara. Ali, jako je mnogo nesretnih ljudi zbog zabrane kretanja – kaže ova strastvena ljubiteljica opere, bivša voditeljica prevoditeljskog tima promatračke misije EZ-a i majka bivšeg ministra zdravstva Siniše Varge. Korisnica splitskog doma za starije, pokretna samo u kolicima ili na štakama, skrbi o nepokretnom suprugu. Požalila se kako ne može na plivanje koje joj je terapija, a za bilo koju aktivnost izlaže se obavezi 14-dnevne samoizolacije po povratku u dom, dok istodobno djelatnici doma nakon završetka posla mogu ići kamo hoće te sutra ponovno doći na posao, piše portal Dalmacija danas.
Zašto su samo korisnici izloženi takvom tretmanu iako mogu i znaju pridržavati se svih mjera (samo)zaštite i to odgovornije od mladih, pita se ona. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom primila je nekoliko pritužbi osoba s invaliditetom iz domova, koji se žale na ograničenu slobodu kretanja koja ih diskriminira u odnosu na ostale građane RH koji žive izvan ustanova, a narušava im se time i mentalno zdravlje.
Individualna procjena rizika
– Provedba Uputa HZJZ-a kojima se potpuno ograničava sloboda kretanja korisnika neodrživa je i protuustavna. Razumijemo da se potpuno ograničenje kretanja izvan dvorišta doma za sve korisnike temelji na potrebi posebne zaštite „najugroženije kategorije građana“, no pritom se zanemaruje činjenica da je istodobno zaraza iste kategorije građana moguća i od zaposlenika koji svaki dan ulaze i izlaze iz doma bez 14-dnevne samoizolacije. Time je teret „sprečavanja“prijenosa virusa nametnut isključivo korisnicima domskog smještaja i organiziranog stanovanja – kaže pravobraniteljica Anka Slonjšak, ustvrdivši kako se očito prejudicira da sve osobe u domovima nisu sposobne pridržavati se mjera socijalnog distanciranja i drugih mjera zaštite i time odgovorno skrbiti o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih.
Od HZJZ-a, Ravnateljstva civilne zaštite i Ministarstva socijale zatražila je da se upute preispitaju i iznađe mogućnost individualne procjene rizika i osiguraju mjere zaštite kao i prema zaposlenicima.
HZJZ je pak u petak revidirao upute za populaciju u domovima za starije i nemoćne, ali ne u traženoj mjeri. Ponovno su dopuštene posjete u vrtu, dvorištu ili okućnici doma. Korisnici pritom trebaju nositi masku, mora se držati razmak od metar i pol, a za svaku osobu mora biti najmanje tri četvorna metra prostora, pa se prema raspoloživoj površini utvrđuje i maksimalan broj posjetitelja kao i raspored posjeta. Preporučuje se da dođe jedan posjetitelj po korisniku.
Bunt štićenika domova sve je veći jer samo su oni pod posebnim mjerama, za koje i stručnjaci kažu da narušavaju mentalno zdravlje