Što je pokazala kineska studija o liječenju interferonom
Kineska studija uključivala je 101 COVID-19 pacijenata koji su se liječili u devet različitih engleskih bolnica. Pola od njih dobilo je rekombinantni beta interferon dok je polovica dobila inaktivnu stupstancu ili, kako se to popularnim medicinskim rječnikom kaže, placebo. Radilo se o tzv. “double-blind” studiji, što znači da ni pacijenti, a ni liječnici u tim bolnicama nisu znali koji je pacijent dobio beta interferon, a koji placebo. COVID-19 pacijenti koji su dobili pročišćeni rekombinantni beta interferon imali su 79 posto manju vjerojatnost da će završiti na respiratoru, naravno u usporedbi s pacijentima koji su primili placebo. Pacijenti koji su dobivali beta interferon imali su dva do tri puta veću šansu da će se oporaviti od novog koronavirusa u usporedbi s pacijentima koji su primali placebo, a također pacijenti koji su primali beta interferon proveli su 1/3 kraće vrijeme u bolnici od onih koji nisu primali beta interferon. objave, pa da se tek nakon toga o tome obavijesti svjetska javnost – kaže prof. Štagljar napominjući kako samo 101 pacijent, na koliko je provedeno to istraživanje, definitivno nije reprezentativan broj. – Prije nego što bi beta interferon mogao biti odobren putem FDA za upotrebu protiv COVID-19, dotična studija treba biti sprovedena na najmanje 10.000 pacijenata, a ti rezultati moraju obavezno prvo proći znanstvenu recenziju prije nego idu u javnost. Nadalje, biotehnološka tvrtka Synairgen obvezno mora objaviti kompletni klinički protokol u javnosti koji će detaljno precizirati kako se točno trebaju liječiti COVID-19 pacijenti beta interferonom – ističe znanstvenik.
Promašeni zaključci
Neke su od studija međusobno su i kontradiktorne, neki se isprva optimistični zaključci pokažu promašenima, poput isprva ohrabrujuće koristi od hidroksiklorokina. Pandemija je uzrokovala određenu dozu psihoze u javnosti i pomame za informacijama – kaže prof. dr. Nenad Ban s Federalnog tehničkog institutu u Zürichu (ETH). – To se reflektira i u količini objavljenih novinskih članaka na temu COVID-19, ali i u znanstvenim istraživanjima. Svatko se nada na neki način pomoći situaciji, a svi smo svjesni da, ako otkrijemo nešto zanimljivo, ne bi bilo etično tajiti rezultate dok traje proces recenzije. No to je dvosjekli mač jer je anonimna znanstvena recenzija najbolji način da se novi rezultati kritiziraju i da se spriječi preuveličavanje ili krivo interpretiranje skupljenih podataka. Trenutačna situacija dovodi do eksplozije objava od kojih će mnoge biti krive ili barem nedovoljno provjerene. Upravo tu je prava razlika između novinskih članaka i članaka publiciranih u znanstvenim časopisima. Kad se ta granica izgubi, gubi se i znanstvena vjerodostojnost i postoji tendencija da “autori” sami objave “znanstveni rad” i da ga onda citiraju u javnosti. Najbolja je indikacija da je rad koristan ako ga drugi znanstvenici citiraju, provjere i koriste u istraživanjima. Čak i kada se članci publiciraju u znanstvenim časopisima, postoji golema razlika u kvaliteti tih časopisa, neki imaju gotovo zanemarivu recenziju, a neki vrhunski časopisi imaju jako strogu recenziju pa prema tome postoji određena korelacija u vjerodostojnosti podataka i kvaliteti znanstvenog časopisa gdje su rezultati objavljeni – objašnjava naš ugledni znanstvenik.