Slaven Bilić: Osjećam ponos kao kad sam bio izbornik Hrvatske
UVEO KLUB U PRVU LIGU IZ PRVOG POKUŠAJA
Nakon samo jedne sezone u West Bromwichu Slaven Bilić je ispunio svoj san – dovesti klub u Premiership. Uspio je već iz prvog pokušaja pa se Birminghamom, inače drugim najvećim gradom u Velikoj Britaniji, ponovno na glas skandira i ori “Super Slav”. U fizički najzahtjevnijoj nogometnoj ligi svijeta bivši hrvatski izbornik je u debiju došao do direktne promocije u prvi razred engleskog nogometa, što je, reći će vam svi nogometni stručnjaci, jedan od najzahtjevnijih trenerskih pothvata u modernom nogometu.
– Svakako je ovo na samom vrhu mojih trenerskih postignuća. Nemate pojma kako je ovo bila naporna sezona. Ne možete zamisliti kako sam sretan i ponosan. Šest godina vodio sam Hrvatsku, reprezentaciju svoje zemlje, i rekao sam da se, bez obzira na to koji ću klub voditi nakon nje, ništa ne može usporediti s vođenjem nacionalne momčadi svoje domovine. Ne mogu reći da je ovo što sam uspio s West Bromom isto, ali osjećam se ponosan kao kad sam bio izbornik Hrvatske. Nisam zamišljao da će biti tako teško, iscrpljujuće. Nisam uživao u svakoj minuti, ali uz ovakav finiš, sad sam jako, jako sretan – i sam Bilić je svjestan veličine ovog podviga.
Momčad sastavljali u hodu
A podvig je bio još veći jer “najsimpatičniji gegajući Hrvat” većinu svojih najvažnijih igrača koji su tijekom sezone nosili momčad nije ni imao kad je na ljeto počeo s prvim pripremama u klubu. Kadar West Broma pomalo se raspao nakon lanjskog propalog pokušaja ulaska u Premiership pa su Slaven i njegov stožer morali krpati momčad.
– Raspala se kompletna momčad od prošle godine, u hodu smo sastavljali ekipu. Na pripreme smo išli sa 16 igrača, a njima smo priključili tri mlada igrača. Kada smo se vratili, u hodu smo do kraja prijelaznog roka sklapali momčad za prvenstvo – rekao je u veljači Bilićev pomoćnik u West Bromu i bivši igrač Hajduka Dean Računica.
Ne biste vjerovali, čak sedam od 11 igrača iz najčešće Bilićeve prve postave se priključilo pri završnici priprema ili nakon njih. Mnogi bi rekli da je takav način nogometnog planiranja i poslovanja recept za neuspjeh, no Bilić i hrvatski suradnici su od katastrofalne situacije na ljeto izvukli najbolje što se može izvući uz maksimalno snalaženje na tržištu i ne baš prevelike resurse. Posudbe poput Pereire iz Sportinga, Diangane iz West Hama te još jednog Hrvata, Krovinovića iz Benfice pokazale su se kao pun pogodak, a isto se može reći i za povoljne transfere poput stopera Ajayija (1.65 mil. €) i veznjaka Sawyersa (3.20 mil. €).
Sezona je, unatoč utišanim očekivanjima zbog brzo zakrpane momčadi, počela briljantno. Vrapci su u prvih 25 utakmica upisali samo dva poraza i većinu sezone su držali kontinuitet. Dogodi se tu naravno, u sezoni od 46 kola, i koja crna serija, ali West Brom ih je zapravo imao jako malo, što najbolje dokazuje činjenica da su momčad s uvjerljivo najmanje poraza (7) u spomenutih 46 ogleda u Championshipu.
Drama u zadnjem kolu
Pet-šest kola prije kraja činilo se da su Leeds i West Brom sigurni putnici u Premiership, ali, kako će kod Hrvata ako neće napeto i dramatično? Ta ogromna sezona koju su igrali odjednom je mogla biti spakirana u tek nekoliko završnih kola, a u tih nekoliko kola stožeru, igračima i navijačima baggiesa definitivno su se tresle gaće. Prvo je, četiri kola prije kraja West Brom propustio uzeti puni plijen protiv Blackburna iako su ga zaslužili, pa je uslijedio remi bez golova s vrlo dobrim Fulhamom. Ni nakon toga nije uslijedilo na dobro, jer su vrapci u pretposljednjem kolu izgubili kod Huddersfielda i tako ostavili dan odluke za posljednje kolo. Nakon tog kola Bilić nije dopustio igračima da se opuste, javno ih kritiziravši za lošu igru. Čini se da je to poslužio kao dobar šamar jer je u idućoj utakmici igra bila štošta bolja.
Nisu, međutim, ni u najdramatičnijem zadnjem kolu u povijesti Championshipa uspjeli doći do punog plijena remiziravši 2:2 s QPR-om, no zato su kiksali i glavni konkurenti Brentford i Fulham kojima je remi West Broma otvarao put ka drugom mjestu. Slavenu se, izgleda, vratila sreća koje nije bilo u onoj bečkoj noći na Euru 2008., ali ta sreća u završnici je u potpunosti zaslužena jer je WBA bio na vrhu ljestvice (prvo ili drugo mjesto) tijekom cijele sezone, što rijetko tko u Championshipu i napravi.
Ovo je Bilićev najveći uspjeh trenerske karijere – ne zato što je Championship toliko zahtjevan koliko je, ne zato što mu je bila ogromna želja vratiti se u Premiership, nego zato što je konačno svoj neupitno vrhunski trenerski rad uspio obilježiti vidljivim rezultatima, a ne “skoro rezultatima” okrunjenih fantastičnim dojmom. To, znamo, njemu puno više znači od stotina milijuna koje je WBA u srijedu navečer inkasirao.
Biliću su na ulasku u Premiership čestitali i bivši klubovi West Ham i Beşiktaş