Trebaju li država i Grad obnavljati stanove imućnih
Oporba o Vladinu prijedlogu Zakona o obnovi Zagreba i okolice od posljedica potresa koji je danas na raspravi:
Vlada je u Sabor uputila prijedlog Zakona o obnovi Zagreba i okolice od posljedica potresa prema kojem bi 60% troškova rekonstrukcijske obnove zgrada financirala Vlada, 20% lokalna samouprava te 20% vlasnici. Taj model početna je točka i današnje saborske rasprave uoči koje su nam predstavnici oporbe iznijeli svoje stavove – tko bi i kako trebao obnoviti oštećeno.
Stambeni fond
– Postotak financiranja od 60% izravno je u funkciji lokalnih izbora u gradu Zagrebu. Bolji bi bio postotak od 40%, a onda idućih 20% kreditom HBOR-a bez kamata pa 20% od lokalne zajednice i 20% sami vlasnici. Sve to vezati uz konstrukcijski, odnosno energetski nadstandard, što bi cijeloj priči dalo pravedniju dimenziju. To može biti svojevrsni zametak revolving fonda za područje cijele Hrvatske za budućnost. Najveći problem Vladina prijedloga zakona nedostatak je vizije čiste energije, kao i to da bi urbanizam trebao biti prvi – kazao je SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić.
– Tražimo da se donese pravedan, održiv i kvalitetan zakon. I država i Grad Zagreb te županije pogođene potresom trebaju sudjelovati u financiranju konstrukcijske obnove stambenog fonda. Treba imati na umu da je riječ o prirodnoj nepogodi, o velikoj šteti koju velik broj naših sugrađana ne bi mogao sam platiti te da smo i u drugim sličnim situacijama nepogoda bili solidarni. Predviđa se sufinanciranje obnove u omjeru 60:20:20 i to se odnosi samo na konstrukcijsku obnovu (uz iznimke kulturnih dobara i slučajeva gradnje zamjenskih kuća za vlasnike sasvim uništenih kuća). Dakle, bez financiranja uređenja unutrašnjosti zgrada, fasada ili uređenja stanova, to će sve, povrh ovog, građani morati sami financirati.
Mi smo za to da se u prijedlog zakona ugrade socijalni kriteriji te se isključi mogućnost aktivacije založnog prava države (za one koji ne uplate 20% do početka obnowve) nad nekretninama koje su jedini dom njihovim vlasnicima da se ne bi prisiljavalo one slabijeg dohodovnog statusa da moraju prodati svoje nekretnine jer neće moći podnijeti teret obnove. To bi vodilo gentrifikaciji grada, ispražnjavanju centra od građana, apartmanizaciji te bi označilo kraj socijalne raznolikosti grada – istaknula je Sandra Benčić iz platforme Možemo!
Generalistički pristup
– Državne javne ustanove treba obnoviti osnivač, vlasnik. Privatnu imovinu trebaju obnoviti vlasnici nekretnina. Ne nužno i pretežito na račun svih poreznih obveznika, nego uz potporu države putem bespovratnih potpora. Ali svakako u manjem dijelu i opsegu nego što je u predloženom Djed Andrej opsegu od 80%, već uz mogućnost subvencioniranog kreditiranja te ukidanja svih birokratskih zapreka koje su opstale i ovim zakonskim prijedlogom. Tog novca nema niti će ga ikada biti. A sve da ga i ima, postavlja se pitanje pravednosti i koncepta što se želi tim zakonom, želimo li krpanje koje će trajati 50 godina ili korjenitu urbanu obnovu – slikovit je Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta. Mostova Marija Selak Raspudić kaže da samo definiranje odnosa obnove izraženo postocima ne garantira ništa.
– Neprimjereno je ovako neselektivno i paušalno odrediti postotak sufinanciranja obnove. Treba razlikovati pomoć u sanaciji štete nastale potresom od toga da svi građani Hrvatske, od kojih je velika većina lošijeg imovinskog stanja od onih koje je zahvatio potres, plaćaju poboljšanje stanja konstrukcije nečijih zgrada u privatnom vlasništvu, tj. povećanje vrijednosti imovine dijela građana Hrvatske. Navedeni su postoci i nerealni, niti je za očekivati da država može namiriti svotu niti da će se zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa skupiti sredstava u pričuvama – kazala je Selak Raspudić.
– Nije pravedno da se zakon donosi samo za jedan slučaj i jedno područje. Interventni zakon mora obuhvaćati sve druge moguće ugroze na prostoru cijele države pa model treba biti univerzalan. Kad bi se sutra dogodila neka prirodna katastrofa u nekom drugom dijelu Hrvatske, predloženim modelom ništa više ne bismo mogli financijski pomoći i sanirati drugim građanima.
Naš model zato odbacuje paušalan i generalistički pristup 60:20:20, jer niti je svaka zgrada iste kategorije vrijednosti i oštećenja, niti je svaki vlasnik u istoj socijalnoj kategoriji niti se svaka nekretnina koristi za istu svrhu. Znatan dio sredstava treba osigurati iz povećane vrijednosti oštećenih zgrada. A država i Grad prije svega trebaju promptno pomoći u pripremi i izradi dokumentacije i brzini rokova – rekla je uime SSIP-a i Pametnog Dalija Orešković.