Dolazak potpredsjednika Miloševića u Knin bio bi dan pobjede – razuma
Rašomon
Kada već nismo poslušali generala Gotovinu nakon povratka iz Haaga, kada je poručio “rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti”, prilika za popravni ispit mogao bi biti upravo dolazak SDSS-ova predstavnika u Knin, kao i Davora Božinovića u Grubore
Dvadeset pet godina nakon Bitke za Knin, koja je vratila okupirani teritorij u ustavnopravni poredak Hrvatske i donijela mir, politička bitka koja se vodi oko Dana pobjede ne jenjava. I proteklih godina, Knin je bio poprištem sukoba ljevice i desnice, zvižduka ondašnjem premijeru Zoranu Milanoviću, prijepora oko Thompsonovih koncerata i prekršajnih prijava koje su se pisale zbog pokliča na početku pjesme “Bojna Čavoglave”, ostrašćenih govora branitelja te njihovih nezadovoljstava tretmanom u protokolu kao i zbog činjenice da se na kninskoj tvrđavi svake godine nagura ponajviše onih koji hrvatskoj slobodi, za razliku od njih, ama baš ničim nisu doprinijeli.
I ove godine očekuje se spektakl, ne onaj na pozornici, već oko nje, kao i svakoga puta u Kninu kada visoku poziciju u vlasti obnaša netko s lijevog političkog spektra. Dakako, riječ je o Milanoviću, ovoga puta u ulozi predsjednika Republike, čiji dolazak splitski HOS-ovci predvođeni notornim Markom Skejom jedva čekaju, a kakvu će dobrodošlicu upriličiti (i) premijeru Plenkoviću tek treba vidjeti. Na “toplinu” dočeka zasigurno će utjecati i rasplet situacije s mogućim dolaskom u Knin potpredsjednika Vlade iz redova SDSS-a Borisa Miloševića, čija stranka na tu temu još uvijek nije objavila konačnu odluku. Zasad je poznato tek da će, prema najavama, Milorad Pupovac 5. kolovoza otići u Grubore, selo u kojem je u kolovozu 1995. u akciji čišćenja terena nakon Oluje ubijeno šestero nenaoružanih srpskih civila, za čiju smrt nitko nije odgovarao.
Tko god da mu je to savjetovao, dobro mu je savjetovao, posebice nakon neshvatljiva Pupovčeva odlaska na komemoriranje Oluje s Vučićem na Fruškoj gori, kao i niza neprimjerenih intervjua koje je potom dao u medijima diljem regije, dok je domaće tada izbjegavao. Odlazak u Grubore ovoga puta dobra je i primjerena odluka. Premda je hrvatskim vojnicima uoči operacije Oluja izdana stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih objekata, a tijekom akcije u medijima neprestano je ponavljan poziv hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, psi rata na takve su se direktive oglušili i nanijeli veliku štetu ugledu Hrvatske vojske. Zločini nad civilima nakon Oluje ne smiju zasjeniti oslobodilački karakter i nužnost operacije Oluja koja je odrađena vojnički profesionalno i besprijekorno, ali se mogu i moraju komemorirati, pa i na najvišim razinama vlasti, što dosad nije bio slučaj.
Dolazak potpredsjednika Miloševića u Knin, gdje bi govor u ime branitelja, prema najavama, trebao održati Ante Gotovina, jedan od ključnih zapovjednika u operaciji Oluja, bio bi važan na više razina. Premda će 5. kolovoza Hrvati uvijek slaviti kraj četverogodišnjeg terora i okupacije, a Srbi tugovati za mrtvima i izbjeglima nakon Oluje, bio bi to hrabar simbolički čin najave nekih boljih vremena u kojima će se zajednički komemorirati žrtve bez obzira na nacionalnost i vjeru. Kada već nismo poslušali generala Gotovinu nakon povratka iz Haaga, kada je s glavnog zagrebačkog trga poručio “rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti”, prilika za popravni ispit mogao bi biti upravo dolazak Borisa Miloševića u Knin, sutra i u Vukovar, kao i dolazak potpredsjednika Božinovića u Grubore. Bio bi to veliki doprinos smirivanju tenzija, okretanju stvarnim problemima i istinski dan pobjede razuma nad emocijama 30 godina kasnije kada dvojbe o tome tko je bio agresor na Hrvatsku, a tko žrtva, više ne postoje. Govor generala Gotovine koji pozorno sluša potpredsjednik Vlade iz redova srpske nacionalne manjine 5. kolovoza u Kninu bio bi snažna i važna simbolička slika. Na potezu je, kao i uvijek, politika.