Vjerujem da ću biti pojačanje Dinamu
Svakoga dana ustajao sam u zoru i sa svojim kravama odlazio u šumu. Vjerujte, i da igram za Real, uvijek ću biti onaj Lirim koji je čuvao krave
Dirljiva životna priča zvijezde Lokomotive i novoga Dinamova pojačanja, simpatičnog 21-godišnjeg Kosovara Lirima Kastratija, neobično podsjeća na trnovit put donedavno najboljega svjetskoga nogometaša Luke Modrića.
Kastrati je iz maloga mjesta Hogosht, u okolici gradića Kamenice, i s ponosom se prisjeća teškoga djetinjstva, dana kada je o karijeri profesionalnoga nogometaša mogao samo sanjati.
– Da, znam da je Luka Modrić kao dječak čuvao koze, a ja s ponosom mogu reći da sam u okolici svoga sela čuvao krave. Svakoga dana ustajao sam u zoru i sa svojih 12 krava odlazio na obližnje livade i u šume. Moja obitelj i danas se bavi proizvodnjom mlijeka i mliječnih proizvoda, pa i danas kada dođem na Kosovo, rado uzmem stado krava i idem s njima u šetnju. Uopće se toga ne sramim, i uvijek rado o tome govorim – priča Kastrati na tečnom hrvatskom.
Kako je takav život izgledao iz perspektive jednoga kosovskoga dječaka? Usput, zar ste znali imena svih 12 krava?
– Naravno. Lara, Mshtera... eh, sada ih se više ne mogu svih sjetiti. A kako je izgledalo? Doveo sam ih na ispašu i, dok su one pasle, ja sam okolo trčao. Pa nisam cijeli dan sjedio uz njih. Svaka krava imala je zvono oko vrata i stalno sam ih držao na oku.
Imao susrete s vukovima
Je li bilo opasnih situacija? – Mislite na vukove? Da, imao sam nekoliko bliskih susreta s njima, ali imao sam uza sebe dva psa, oba veličine kao tri vuka. To je kao da sam imao 10 tjelesnih čuvara, tako da nisam nikada imao straha. Tako sam kao dječak istodobno čuvao krave i igrao nogomet u lokalnom klubu KF Kika. Ali, to je bilo bez treninga, onako iz zabave okupljali smo se samo na utakmicama. Potom sam igrao i za Kamenicu tri godine, dok me nije zapazio Arsenal iz Prištine – prisjeća se Kastrati i nastavlja:
– Svakoga dana morao sam putovati iz Kamenice u Prištinu, tri sata autobusom. Kako je postojala samo jedna autobusna linija, morao sam izostajati iz škole sa zadnja dva sata. A kada sam u Prištini završio s treningom, nisam imao novca za taksi pa sam morao trčati do autobusnog kolodvora da bih ulovio zadnji autobus. Tako sam dnevno šest-sedam sati provodio u autobusu.
Ključni detalj Kastratijeve karijere bio je poziv Shkendije iz Tirane, kada je imao 15 godina.
– Došao sam tamo na probu zajedno s još tristo dječaka. Testirali su nas tri dana; brzinu, tehniku, skočnost, ima puno elemenata, i osvojio sam 98 bodova te bio drugi najbolji u tim testovima. Tada sam se zarekao da će nogomet biti moj život i da više nikada neću morati tražiti novac od oca – ističe Kastrati. Jeste li zvijezda u svome selu? – To je malo mjesto, u kojemu