Riječki morčići su tradicija u kojoj ništa nije rasističko
Dvojbene zabrane u New Yorku
Život je zbilja čudo jedno. Jer, da nije iz znatiželje kupio mjericu borovnica, da i on prvi put proba njihov okus, možda nikada ne bi počeo uzgajati to bobičasto voće. Zbio se taj “sudbonosni susret” njega i borovnica u trgovačkome centru 2011. I tako je tada 28-godišnji Leo Lisjak, tetovirani bajker koji je trenirao tajlandski boks, karate, džiju džicu, krav-magu... – sa završenim studijem ekonomije i tvrtkom koja se bavila videonadzorom, odlučio da će umjesto u kancelariji sjediti na – traktoru!
Dobro, nije baš odluku mogao donijeti sam, već se o svemu dogovorio sa svojom ondašnjom djevojkom, a danas suprugom Jasminkom, koja je nekako u to vrijeme bila ostala bez posla u ugostiteljstvu. On je u Šenkovcu, naspram obiteljske kuće, imao zemlju na kojoj su namjeravali jednoga dana graditi kuću. Danas je na tome placu u ekološkom uzgoju, na malo više od jednoga hektara površine, posađeno 3500 borovnica, a Jasminka i Leo s četverogodišnjom kćeri, vragolastom Fridom, stanuju na suprotnoj strani ceste, s Leovim roditeljima. Novac koji su štedjeli za kuću uložili su u poljoprivredu. Plantaža borovnice natkrivena je mrežama za zaštitu od tuče i ptica, postavljenjima na 420 stupova. Samo su mreže stajale oko dvije stotine tisuća kuna ....
Europski listić od 2018.
– Najprije smo posadili tisuću borovnica, a onda smo 2014. odlučili proširiti nasad. Ništa nismo radili napola, odmah su išli i navodnjavanje i mreže. Čuvamo prirodu i otpočetka smo krenuli bez pesticida, u ekološku poljoprivredu – kaže Leo. – Europski zeleni listić dobili smo 2018. i bili prvi veći ekološki proizvođači borovnica – dodaje Jasminka. Početno su znanje o ovome voću, bogatom antioksidansima, koje smanjuje rizik od nastanka raka te bolesti srca i krvožilnog sustava te sadrži pektin, koji djeluje blagotvorno pri snižavanju kolesterola u krvi, Lisjakovi crpili iz literature. Od drugih su uzgajivača imali malo koristi jer im oni koje su pitali nisu ništa htjeli reći. – Krenuli smo ispočetka i učili na vlastitim pogreškama, a danas nam kupci kažu da nikada nisu jeli bolje borovnice od naših – kažu Jasminka i Leo. Sa šeširićem za koji nam se pohvalila da joj ga je kupila baka i s košaricom punom borovnica uto se pojavila Frida pa s njom i roditeljima zalazimo među borovnice čija berba traje od polovine lipnja do polovine kolovoza. Lisjakovi uberu oko tri tone plodova. Početni je puni rod borovnica šest-sedam godina nakon sadnje, a vijek je sadnice oko 30 godina, no on ovisi o tomu kako se brinete o biljkama. Svoje borovnice okopavaju, plijeve, oko njih stavljaju drvenu sječku, da se kompostira...
– Zbog specifična načina uzgoja svakoj biljci moramo posvetiti puno vremena i truda. Naime, naša se proizvodnja temelji na trima načelima – zdravo, ukusno i ekološko. A naš slogan “Good food, good mood” (dobra hrana, dobro raspoloženje) govori sam za sebe. Jako volimo i cijenimo prirodu i zemlju od koje živimo, a to prenosimo i na svoju djevojčicu, koja uživa čupajući korov oko borovnica, a nagrada su joj ukusne i zdrave borovnice – objašnjava Leo. Osim svježih borovnica njihovi su proizvodi i ekološki pekmezi od borovnica, ekosirup od lavande i borovnice, slatko-ljuti umak od borovnica i čokoladni preljev. Od ovoga tjedna sa svojom etiketom prodaju i džin od borovnice, za koji dan će na tržištu biti i njihov liker od tog voća.
– Pomislila sam kako sve što je ljubičasto mora pasati jedno drugome pa je tako nastao sirup od lavande i borovnica. U ekološkoj poljoprivredi imamo i lavandu i šparoge, držimo i 14 košnica pčela, ponajprije za oprašivanje, a na kraju imamo za sebe i med. Držimo i indijske patke trkačice jer one jedu puževe golaće – kaže nam Jasminka. S obzirom na to da su od početka uzgoja borovnica voće i prerađivali, pekmez su kuhali i tri sata miješali u loncu od deset litara, a zatim teglice pasterizirali u pećnici. No uz pomoć europskoga novca opremili su objekt za preradu borovnica i napravili sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora pa se sada pekmez kuha tri sata u loncu od 120 litara, bez miješanja. Pojednostavljeno, nekoć su im trebala dva tjedna za ono što stroj sada napravi u jednome danu. – Planiramo se okrenuti biodinamičkoj proizvodnji, proširiti paletu proizvoda, možda i nasade. Volimo to što radimo, jedini nam je problem administracija, s njome nikako na zelenu granu – kažu supružnici dodavši da bi bilo licemjerno kazati da ne mogu živjeti od poljoprivrede, a istodobno voziti Audi i Harley.
Prodaja na kućnom pragu
Sve što proizvedu prodaju na kućnom pragu gdje kilogram svježih borovnica stoji 50 kuna. Da bi izbjegli mogućnost da borovnice ne dođu do kupaca u onakvom stanju kakve su ih poslali, osobno ih dostavljaju, i to diljem Hrvatske, najkasnije 24 sata nakon branja. Osim građana, kupci su im i restorani, među kojima je i “Mala hiža” iz Mačkovca, koja je dobila Michelinovu preporuku. Možda su Michelinovi inspektori za posjeta Mačkovcu kušali slastice spravljene od borovnica Lisjakovih pa se oduševili njihovim okusom, baš kao što se bajker Leo njima bio oduševio prije devet godina, dogovorivši se sa svojom Jasminkom da će uredski posao zamijeniti poljoprivredom.
Uz pomoć europskog novca opremili su objekt za preradu i napravili sustav za proizvodnju električne energije