NE OLAKŠAVAMO OTPUŠTANJA, ŽELIMO VIŠE ZAPOSLENIH NA NEODREĐENO
Intervju Josip Aladrović, ministar rada
Ukojem smjeru će se mijenjati Zakon o radu i što Vlada time planira postići na tržištu rada, razgovaramo s ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipom Aladrovićem, koji ističe i da posebna radna skupina priprema novi model za obiteljske mirovine.
Kako se dogodilo da se zakonsko reguliranje rada na daljinu prometne u potrebu da se olakša otpuštanje stalno zaposlenih radnika? Gdje je točno problem u tom dijelu, je li to visina otpremnine, duljina otkaznog roka ili procedura?
Svijet je danas drukčiji i činjenica je da se svi skupa moramo prilagoditi novonastalim uvjetima. To znači da izazovi koji nam slijede, poput izlaska iz novonastale epidemiološke i gospodarske krize, pred nas sve skupa stavljaju zadatak da budemo fleksibilniji, što uključuje i poslodavce i radnike. Naš je cilj novim Zakonom o radu stvoriti realan i kvalitetan okvir za poticanje poduzetničkih aktivnosti i smanjenje administrativnog opterećenja rada, uz maksimalnu zaštitu prava radnika i poduzetnika. Najvažnije je što prije definirati rad na daljinu, ali i brojna je druga područja potrebno modernizirati. Činjenica je da je, neovisno o pandemiji i promjenama koje je ona donijela, od donošenja Zakona o radu koji je na snazi prošlo punih šest godina. U tom su se razdoblju okolnosti na tržištu rada znatno promijenile, ali ih nisu pratile i promjene općeg propisa o radu. Riječ je prije svega o novim okolnostima koje su rezultat tehnološkog razvoja i digitalne transformacije određenih segmenata poslovanja, što je dovelo do pojave nekih potpuno novih oblika obavljanja rada, primjerice platformskog rada, odnosno rada za platforme koje posreduju u dostavi hrane i namirnica, koji do prije dvije godine gotovo da i nije postojao. Takve promjene zahtijevaju i prilagodbu radnog zakonodavstva, stoga je pogrešna teza koja se pojavljuje u javnom prostoru da se izmjenama radnog zakonodavstva želi olakšati otpuštanje radnika. Zakon je potrebno prilagoditi vremenu, upravo zato da bolje zaštite prava radnika – želimo povećati udio zaposlenih na neodređeno, što ljudima omogućava veću financijsku stabilnost i mogućnost boljeg planiranja kućnih budžeta i financijskih obveza. Svima mora biti jasno da je pandemija gospodarstvo suočila s potencijalno najvećom krizom na tržištu rada u povijesti, a Hrvatska bilježi razinu nezaposlenosti kakvu je imala u veljači ove godine. To nam je jasan pokazatelj da smo ispravnom i pravodobnom reakcijom dali sve od sebe da „ugasimo požar“. Mjerama za očuvanje radnih mjesta obuhvatili smo 106 tisuća poslodavaca, odnosno 630 tisuća radnika, za što je isplaćeno više od 6,5 milijardi kuna. Sada je pred nama teži dio posla, a to je stvaranje zakonodavnog okvira za novo, drukčije i održivo tržište rada u izmijenjenim okolnostima po kojima ćemo svi skupa živjeti i raditi u nadolazeće vrijeme.
Hoće li biti promjena u načinu otkazivanja u javnom sektoru? Postoje li planovi smanjenja broja zaposlenih pod okriljem države?
Rad zaposlenika u javnom sektoru također je reguliran Zakonom o radu, no smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru mora biti dio sveobuhvatne reforme javne uprave, što je složen proces. Ne bježim ni od jedne teme, ali trenutačno se nalazimo u teškim vremenima. Fokus nam je na očuvanju radnih mjesta i visine plaća svih bez obzira na to radili oni u javnoj upravi ili privatnom sektoru.
Što je sporno u reguliranju rada na određeno? Hoće li se zadržati postojeće petogodišnje olakšice za poslodavce koji zaposle mlade ljude na neodređeno?
Rad na određeno samo je jedna od tema o kojoj želimo razgovarati sa socijalnim partnerima. Činjenica je da je Hrvatska pri europskom vrhu po udjelu ugovora na određeno u odnosu na ugovore na neodređeno, što je problem, pogotovo u neizvjesnoj gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Posljedica je to određenih manjkavosti ugovora na neodređeno za poslodavce koji zapošljavaju, posebice u dijelu definiranja probnog roka i otkaza, zbog čega dio njih pribjegava zapošljavanju na određeno. To onda dovodi do veće nestabil
nosti za same radnike koji ne mogu ostvariti dio prava koja uživaju radnici s ugovorima na neodređeno, primjerice teže im je realizirati kredit u banci. Zato nam je namjera novim Zakonom o radu smanjiti broj radnika izloženih prekomjernom sklapanju uzastopnih i kratkotrajnih ugovora o radu te povećanje broja radnika s ugovorima na neodređeno koji pak trebaju biti fleksibilniji i koji moraju služiti i kao svojevrsna garancija izvrsnosti radnika u poslu koji obavlja za samog poslodavca. Poslodavci žele imati najbolje ljude za posao i treba im omogućiti mehanizme kojima će to osigurati, ali jednako tako treba ih potaknuti na sklapanje većeg broja ugovora na neodređeno, što omogućava radnicima veću sigurnost i prava. Na tom tragu naravno da planiramo i dalje zadržati fiskalnu olakšicu za mlade osobe koje se zapošljavaju na neodređeno vrijeme jer se tom mjerom pomaže mladim ljudima osigurati sigurnost zaposlenja kako bi mogli dugoročno planirati svoju karijeru i ostvariti svoje životne ciljeve. Do sada navedenu olakšicu koristilo je gotovo 140 tisuća mladih osoba, a planiramo i dalje provoditi mjeru pripravništva kako bismo poticali trajno zapošljavanje mladih osoba bez iskustva. Te mjere dovele su do toga da nam se stopa nezaposlenih mladih snažno smanjuje, od 2013. godine višestruko se smanjila, s 50 na 16,6 posto u 2019. godini. Također, onima koji to žele i mogu treba omogućiti dodatni rad za drugog poslodavca. To nam se u praksi već i događa, ali na sivom tržištu. Želimo se prilagoditi stvarnosti i promjenama na tržištu rada te suzbiti neprijavljeni rad.
I Njemačka je nedavno dorađivala radnu regulativu, ali ne tako da olakšava otpuštanje, nego da poveća udio zaposlenih koji se dodatno educiraju. Oni su to nazvali promjenom za budućnost. Pripremate li neki sličan projekt?
Sve se svodi na mobilnost same radne snage koja je uvjetovana radnim zakonodavstvom, obrazovnim sustavom, ali i nečim što bih nazvao spremnošću ljudi da se nose s promjenama. Vlada treba raditi na osiguravanju kvalitetnog zakonodavnog okvira i prilika za što kvalitetnije obrazovanje, no COVID-19 nitko nije mogao predvidjeti i sada se cjelokupno društvo mora prilagoditi u svim segmentima života, pa tako i u poslu. Hrvatska treba povećati mobilnost same radne snage – geografsku, ali i međusektorsku. U Velikoj Britaniji ili Njemačkoj, koju ste spomenuli, uobičajena je i svakodnevna pojava da se putuje na posao na neku udaljeniju lokaciju. Mi moramo također biti spremni na takve aranžmane, kao i na prekvalificiranje u slučaju potrebe. Vrlo konkretno, to znači da bismo trebali biti spremni preseliti se iz Zagreba u Istru u slučaju poslovne prilike ili se prekvalificirati za rad u tvornici medicinske opreme ako nadolazeće prilike to nalažu. Kontekst se promijenio i toga moramo biti svjesni. Osim stručnosti i znanja, upravo će sposobnost prilagodbe promjenama biti ključna odrednica konkurentnosti i investicijske privlačnosti hrvatskog gospodarstva u idućem razdoblju.
Trebali bismo biti spremni preseliti se primjerice iz Zagreba u Istru, radi poslovne prilike ili prekvalificirati se ako nam prilike nalažu tako
Govorite o želji da se popravi konkurentnost: prema lakoći otpuštanja negdje smo u sredini među europskim zemljama. Konkurentnost se gradi i na temelju drugih parametara počevši od efikasnosti javnog sektora, veličine države, ali i kvalitete socijalnog dijaloga.
Konkurentnost je splet više parametara, od kojih je jedan od najvažnijih upravo socijalni dijalog koji ste spomenuli. Zato i pozivam sindikate i predstavnike poslodavaca da se otvorena uma uključe u dijalog s Vladom kako bismo zajednički iznašli novi Zakon o radu koji će odgovarati vremenu u kojem živimo. No, svi moraju biti svjesni da ništa nije kao što je bilo prije i da neki zahtjevi otprije godinu ili dvije više jednostavno nisu realni. Nalazimo se usred neočekivane krize, najgori smo scenarij u smislu nezaposlenosti izbjegli, ali sad u novim uvjetima moramo stvoriti temelje za ponovni rast. Upravo zato ovo sve i radimo. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju dio radnika odlazi u druge europske države u kojima se za iste poslove nude više plaće nego u Hrvatskoj. Njemačka, Austrija, Irska – sve su to države koje imaju mnogo fleksibilnije radno zakonodavstvo od našega, a Irska ima najfleksibilnije od svih europskih država, tako da je jasno da fleksibilnost nije presudan faktor. Visina plaća, opće blagostanje društva, kvaliteta obrazovnog sustava i drugi faktori sigurno utječu na odluke o ekonomskoj migraciji, a to je uvjetovano gospodarskim blagostanjem društva. Hrvatska je imala jasan trend gospodarskog rasta i prosperiteta društva, što je zaustavila koronakriza pa je sada na svima nama da zajednički poduzmemo napore da što prije izađemo iz nje.
HDZ je u svom programu spomenuo da će biti promjena kad je riječ o obiteljskim mirovinama, a neki je dan i premijer spomenuo primjereniji način isplate mirovina. Što bi se točno mijenjalo?
Vladinim programom predviđeno je omogućavanje pravednijeg načina izračuna mirovine za korisnike obiteljske mirovine. Još početkom godine u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne skrbi s radom je počela Stručna radna skupina za razmatranje mogućnosti uvođenja novog modela obiteljske mirovine. Njihov je zadatak da na temelju sveobuhvatne analize sustava obiteljskih mirovina prema hrvatskom zakonodavstvu, kao i usporedne analize nacionalnih modela ostvarivanja prava na obiteljske mirovine država članica EU, pronađu mogućnost za redefiniranje važećeg modela obiteljskih mirovina. Nakon provedenih sveobuhvatnih analiza