Da, u tramvajima se nose maske, ali ipak ću se radije držati bicikla
Iskustva iz javnog prijevoza svjedoče da smo se naviknuli na nova pravila
Iako su zagrebačka okretišta uvijek puna ljudi koji čekaju bus ili tramvaj, maske koje drže u rukama ili na licu pokazuju da je ova jesen drukčija od prethodnih. Epidemiološke preporuke više nisu nepoznanica pa nitko ne smatra pretjeranim udaljiti se od ostalih putnika i dezinficirati ruke za ulaska ili izlaska iz ZETova vozila. No, najave prema kojima bi se maske trebale nositi i na stajalištima nekima baš i nije “sjela”.
Manje je gužve
– U tramvaju imam masku, vjerujem da pomaže, ali ne razumijem zašto bi se to pravilo proširilo i na otvoreni prostor – kaže Ivana Mrkonjić. A da su postale redovite u javnome prijevozu, uočila je i Vesna Petrač, koja ga koristi jednako često kao i prije jer nema drugoga načina da dođe do posla, a kaže da joj se čini da se putnici zaista pridržavaju pravila i zato se osjeća sigurno.
– Da, maske su puno više nose nego u proljeće, kad je počela koronakriza – slaže se Marcela Deželić, a španjolski student Juan Nilanes Cano ističe kako se po tome pitanju u Zagrebu osjeća sigurnije nego u Barceloni. – I dok hodam gradom vidim da se nose maske – kaže.
Ivan Milača, vozač ZET-ova autobusa na liniji 163, dnevno je u kontaktu s mnogo ljudi pa priznaje da mala doza straha od zaraze ipak postoji. No, vjeruje da je svijest o važnosti prevencije već dovoljno razvijena.
– Autobus prema pravilu ne smije krenuti ako netko nema masku, ali dosad nisam imao takav slučaj. Ovo je linija u kojoj je kontrola moguća jer vozimo po okolnim selima pa je ljudi manje nego u gradskim autobusima – objašnjava Milača. No, dodaje, zamijetio je i da je broj putnika nešto manji nego u istom razdoblju lani, a to se zapravo može vidjeti u gotovo svim tramvajima i autobusima iako se gužve i dalje stvaraju na najprometnijim linijama. U ZET-u podsjećaju da je na snazi jesenski vozni red s češćim polascima, no oni koji putuju javnim prijevozom dobro znaju da gužve nisu nepoznata pojava ni u dijelu godine koji nam slijedi.
Trebaju nam staze
Mnogi su stoga odabrali bicikliranje kao sigurniju, zdraviju i bržu varijantu kretanja po gradu. Među njima je i Helena Smolčić, koja je u karanteni izgubila posao pa joj je to bio povod da nabavi bicikl.
– Bio je to idealan način da uštedim, a ubrzo sam uvidjela da bicikliranje ima i brojne druge prednosti pa mislim da me ni kiša ni hladnoća neće potjerati nazad u tramvaj ili bus – govori. Nabavila je sve što je potrebno za sigurnu vožnju po lošim vremenskim uvjetima, a veći joj je problem, ističe, to što u dijelovima Zagreba nema označenih biciklističkih staza.
I prometni stručnjak Goran Husinec primjećuje trend povećanog korištenja bicikala i električnih romobila, a iako smatra pozitivnim to što su ljudi pronašli alternativu javnom prijevozu jer se on tako rasterećuje, negativna je strana to što ispaštaju pješaci.
– Zagreb, naime, nije spreman za takvo povećanje broja biciklista jer se godinama ne ulaže u biciklističku infrastrukturu pa se sada pješaci bune da su druge skupine u prometu preuzele prostor koji je njima namijenjen – ističe. Sindikat biciklista tomu dodaje da je gradska vlast propustila slijediti primjere drugih zemalja.
– Vjerujemo da bi broj biciklista bio i veći da se dio kolnika barem privremeno prenamijenio u biciklističke trake, proširila pješačka zona i brzina u stambenim ulicama ograničila na 30 kilometara na sat – poručuju.