Velika Srbija je defektna ideja koja još nije doživjela konačni poraz
Opaka opsesija o nepravednim granicama, o antisrpskoj zavjeri svih i svakoga i slične konstrukcije koje potiču nacionalne frustracije i ne mogu donijeti baš ništa dobro, samo zlo
Proteklih godina na nemirnom i sukobima opterećenom Balkanu izrečeno je bezbroj zapaljivih izjava koje su izazivale još zapaljivije komentare. Međutim, malo koja od njih naišla je na takav odjek kao izjava ministra obrane u Vladi Srbije Aleksandra Vulina koji je progovorio o stvaranju „srpskog svijeta“.
– Posljednja optužba u bošnjačkim i crnogorskim medijima je da Vučić stvara „srpski svijet“. Vjerujem i nadam se da je optužba istinita, Vučić treba stvarati „srpski svijet“. Beograd mora u sebi i oko sebe okupiti sve Srbe, a predsjednik Srbije je predsjednik svih Srba. Dosta se Srbija pravdala što Srbi stoljećima žele biti jedno. Srbi žele biti ujedinjeni i zbog te prirodne želje i potrebe nemaju se ni kome ni zašto pravdati – rekao je prije nekoliko dana Vulin kojega se vrlo često zbog toga što govori upravo ono što Vučić želi naziva i „Vučićevim trbuhozborcem“.
Ta njegova izjava shvaćena je kao nastavak projekta stvaranja velike Srbije, projekta koji traje već desetljećima i koji je doveo do ratnih strahota i razaranja čije posljedice i danas svi zajedno osjećamo. Taj projekt, „obnovljen” u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SANU), očigledno nikada nije ugašen, nego su promijenjeni samo načini djelovanja. Najpoznatiji dokument SANU iz toga vremena je Memorandum SANU iz 1986. godine čije su osnovne teze bile kako je SFRJ bila tamnica srpskog naroda, da su Srbi kao narod potlačeni i izvrgnuti denacionalizaciji i eksploataciji kao i da su granice među republikama umjetne su tvorevine koje su iscrtali dominantni hrvatski i slovenski komunisti, kao i njihovi srpski anacionalni poslušnici.
Tada je govoreno kako su granice velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag.
Kopiranje Putina
Ova posljednja Vulinova izjava u nizu spornih dogodila se u vrijeme stalnih pregovora i sukoba na relaciji Beograd – Priština, ali i poslije nedavnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u koje se, kako tvrde brojni politički analitičari, Srbija bila aktivno uključila na razne načine. Rezultat toga je pobjeda prosrpskih snaga. Poznavatelji crnogorskih prilika kažu i kako je, uz Beograd, u svemu što se događalo u Crnoj Gori aktivnu ulogu imao i SPC, i to prije svih mitropolit Amfilohije koji je i slagao liste i aktivno sudjelovao u pregovorima. Navodno je od čelnika prosrpskih lista na zajedničkom sastanku tražio da podrže Zdravka Krivokapića za novoga mandatara, a spominje se čak i da je od Aleksandra Vučića tražio da neke čelnike prosrpskih lista i njihove prohtjeve drži pod kontrolom. Hrvatski politički analitičar Davor Gjenero također smatra kako se projekt stvaranja velike Srbije i dalje provodi, ali sada, zbog proteka vremena i nekih novih okolnosti, na drugačiji način, s drugim metodama i nešto izmijenjenim ciljevima. – Taj se projekt provodio i u vrijeme vladavine Borisa Tadića, istina manje agresivno, ali je bio živ. Sada je taj projekt stranački prilagođen interesu Aleksandra Vučića i uz to je žestoko rusificiran. Projekt traje od Memoranduma SANU i on je bio politički projekt režima Slobodana Miloševića koji do danas samo mijenja forme. Sva ta ikonografija, koja prati današnji pokret velike Srbije, dobila je kopiju onoga što sljedbenici Vladimira Putina rade u Rusiji – rekao je Gjenero.
Slobodan Milošević prigrlio je tu ideju jer mu je omogućavala opstanak na vlasti, i provodio je u djelo ognjem i mačem tvrdeći da se samo bori za Jugoslaviju