STROJNICOM IZREŠETAO POLICAJCA ISPRED BANSKIH DVORA
Kako osigurati Vladu i Sabor: 1. potpuno zatvaranje Markova trga, 2. postavljanje policijskih punktova s rendgenskim kontrolama na prilazima trgu, 3. premještanje Vlade i Sabora na drugu lokaciju
– Ne mogu izdržati, previše me boli. Pomozite mi, umrijet ću. Prokletniče jedan... Smrade... što si mi učinio – isprekidano je, uz mnogo bolnih jecaja, ležeći na mokrom kolniku zapomagao policajac O. F. (31) kojeg je u ponedjeljak malo prije 8 sati pred zgradom Vlade RH na zagrebačkom Markovu trgu sa čak četiri hica iz kalašnjikova izrešetao Danijel Bezuk, 22-godišnji mladić iz Kutine koji je pola sata kasnije iz tog istog oružja jedva petstotinjak metara zračne linije dalje presudio i sebi. S automatskom puškom koju je, navodno, skrivao u torbi iz koje je, dok ju je nosio, virio dio kundaka, na Markov trg došetao se iz Ulice Tituša Brezovačkog koja se nalazi na sjevernoj strani trga. Stao je desetak metara od zgrade Vlade i zatim zapucao prema ulaznim vratima Banskih dvora pred kojima se u tom trenutku nalazio 31-godišnji policajac (koji, prema pisanju 24sata, živi sa suprugom u zagrebačkoj Kustošiji).
– Čula sam dva rafala, između njih prošlo je možda pet do deset sekundi – kazala je jedna građanka koja se u tom trenutku zatekla u trgovini s južne strane Markova trga. Iako se do zaključenja ovog broja još nije znalo koliko je točno hitaca ispalio Danijel Bezuk, na fasadi Banskih dvora vidjelo se više oštećenja od metaka. Jedan od njih pogodio je policajca u nadlakticu, a drugi u podlakticu lijeve ruke, dok su mu još dva hica završila u lijevoj i desnoj strani trupa.
Sreća u nesreći je da mu nije oštećen ni jedan vitalni organ, zbog čega su liječnici ubrzo konstatirali kako, unatoč teškim ozljedama, nije u životnoj opasnosti.
Prostrijeljena vena
– Bilo je dosta krvi jer mu je prostrijeljena i jedna vena, a ima i nekoliko prijeloma. Već danas smo obavili prve operacije kako bi šanse da mu ruka nakon oporavka ostane potpuno funkcionalna bila što veće.
Gotovo je sigurno da ga idućih dana čeka još nekoliko operacija – kazao je Mario Zovak, ravnatelj KB-a Sestre milosrdnice, gdje je ozlijeđeni policajac prevezen otprilike dvadesetak minuta nakon nesretnog događaja.
A to što je u bolnicu dovezen u relativno kratkom vremenu zapravo je rezultat puke slučajnosti, a ne, barem u ovom slučaju, neke pretjerane organiziranosti naše hitne službe. Naime, nakon što je Bezuk onako nenadano otvorio paljbu, nakon čega je pobjegao prema Tuškancu, prvi su u pomoć ranjenom policajcu pohitali njegovi kolege te odvjetnik Darko Markušić i Sanja Kolovrat koja radi u obližnjoj trgovini.
– Kad sam došao, vidio sam da policajac leži. Stavio sam na njega kaput. Bio je u bolovima, tekla mu je krv. Trčao sam da mu donesem vode, i gospođa iz dućana puno je pomogla. Trčao sam doma da donesem deku i druge stvari – kazao je vidno potreseni odvjetnik.
Policajac u prvi mah nakon što je ranjen nije odmah pao na tlo, nego je uspio došepati do ugla Freudenreichove ulice na južnoj strani trga, a ondje su ga zatim na zid naslonili kolege, Markušić i Sanja Kolovrat. Oni su mu zatim, koliko su mogli, nastavili pomagati, utoplili ga te pozvali hitnu pomoć.
– Hitnu sam nazvala najkasnije tri-četiri minute nakon što se to dogodilo, u tom trenutku na trgu nije bilo nikoga osim nas četvero-petero. Kasnije su počeli stizati i drugi policajci, interventna i tako dalje.
Taj jadni dečko propucan leži dolje i zapomaže, mi gledamo kad će doći hitna, koje nema, vidimo puno krvi... Naravno da smo bili u panici i samo smo gledali kako da mu olakšamo. Kad smo vidjeli vozilo saniteta kako prolazi, prvo smo pomislili da je to hitna, ali kad vozilo nije stalo nego je krenulo u drugom smjeru, počeli smo vikati policajcima da ga zaustave i kažu vozaču da dođe ovdje što prije.
Ispalo je da je to sanitetsko vozilo Opće bolnice Zabok u kojem je vozač bio sam, a ovuda je prolazio slučajno jer je prevozio uzorke za testiranje na COVID – kazala je Sanja Kolovrat. Potvrdila je i kako je vozač Dubravko Trgovac (51) odmah izvadio nosila na koja su stavili ranjenog policajca i pitao koja mu je bolnica najbliža da ga u nju vozi. Rekli su mu da ide u Vinogradsku, u koju je stigao za dvije-tri minute.
– Hitna je došla tek pola sata nakon mog poziva, debelo nakon što je sanitetsko vozilo već bilo stiglo u bolnicu – potvrdila je Sanja Kolovrat.
Nije bio u evidenciji policije
Za vrijeme dok se na Markovu trgu odigravala ta akcija spašavanja, Danijel Bezuk se s kalašnjikovom u rukama najprije od Banskih dvora uputio prema Tuškancu, a zatim opet krenuo uzbrdo prema Jabukovcu. Prije no što je pucao u 31-godišnjeg policajaca, objavio je status na Facebooku u kojem je napisao: “Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti”. Što je točno mislio s tom porukom vjerojatno nikada neće biti do kraja razjašnjeno jer si je točno u 8.34 iz istog oružja kojim je ranio policajca pucao u glavu te si tako presudio. Mjesto na kojem je to učinio u neposrednoj je blizini OŠ Jabukovac i brazilske ambasade, a Bezuk je do njega došao hodajući šumskim puteljcima kojih je ondje nekoliko.
Da se tamo nešto dogodilo policija je saznala nakon dojave jednog od građana Jabukovca koji ju je nazvao i rekao da je čuo rafalne pucnjeve. Ubrzo je blokirano cijelo područje koje su preplavili deseci pripadnika interventne i specijalne policije s dugim cijevima, a područje je nadlijetao i helikopter. Blokada je potrajala cijelo prijepodne, a do otprilike 10.30 u Ulicu Jabukovac nisu smjeli ulaziti ni iz nje izlaziti ni stanari.
Inače, kako je potvrdila i policija, Danijel Bezuk nije bio prekršajno ni kazneno evidentiran, a prema riječima onih koji su ga poznavali, riječ je bila o pristojnom mladiću koji se u društvu ni po čemu nije previše isticao. Igrao je nogomet u NK Dinamo iz Kutine, živio je s obitelji u Kletištu, selu udaljenom oko pet kilometara od Kutine. Otac mu je bio branitelj Domovinskog rata, a stric Zdravko Bezuk jedan od dragovoljaca HOS-a koji je život dao braneći Vukovar.
Čula sam dva rafala, između njih prošlo je možda pet do deset sekundi, kazala je jedna građanka