Jeste li vidjeli papu Franju jučer u Jasenovcu?

Crkva u Hrvatskoj, kao i Srpska pravoslavna crkva, mogu biti počašćene da Vatikan računa s njima

Danas vremena nisu ratna, no traže mostove. Posljednjih godina na očigled ih grade požeški biskup Škvorčević i episkop Jovan, i to na području Jasenovca. Čine to mudro i napose evanđeoski izbjegavajući zamke politike i društvenim prijepora. I takvo fino tkanje prepoznao je Vatikan i papa

Jučer je u Jasenovcu bio papa Franjo! I u zatvoru u Staroj Gradišci. Niste ga vidjeli? No, vidjeli ste apostolskog nuncija mons. Giorgia Linguu, koji je po logici da ondje gdje je nuncij tu je i papa predstavljao upravo Svetoga Oca Franju. I na taj način udovoljio želji svih onih zadojenih jasenovačkim mitom da se jedan papa dođe pokloniti jasenovačkim žrtvama. Posredno doduše, jer nije bio papa osobno, ali je bio preko svoga nuncija. Koji je pak među nuncijima u Hrvatskoj ondje prvi zakoračio. Što je također mnogo.

Da se ne radi o hiperboli spominjanja imena pape Franje u jučerašnjem kontekstu, potvrdile su riječi samoga nuncija Lingue koji je u jasenovačkoj crkvi sv. Nikole, u nazočnosti biskupa požeškog mons. Antuna Škvorčevića i episkopa pakračkog Jovana (Ćulibrka) rekao kao želi objasniti da nije „ovamo došao suditi“, nego „moliti, prignuti koljena, plakati sa svima onima koji su plakali, trpjeli i vapili Bogu“. Pozvao se pritom na najnoviju encikliku pape Franje „Svi smo braća“u kojoj papa piše da „oni koji istinski opraštaju ne zaboravljaju, ali odbijaju da njima ovlada ona ista razorna sila koja im je nanijela zlo“, pa „prekidaju začarani krug zla, zaustavljaju prodor sila razaranja“i „odlučuju da u društvene odnose ne unose osvetu, koja se prije ili kasnije vraća njima samima“. Jer, kako veli Papa, „osveta ništa ne rješava“.

Nuncij nije slučajno citirao encikliku u kojoj je papa Franjo citirao pismo hrvatskih biskupa premda je ta informacija, istini za volju, praktički zaobišla zanimanje javnosti i medija. Naime, tek je ovlaš preneseno da je papa Franjo u svojoj najnovijoj enciklici „Fratelli tutti“citirao Pismo HBK o 50. obljetnici Drugog svjetskog rata da „kad je bilo nepravdi s obje strane, mora se jasno prepoznati da one možda nisu imale jednaku težinu ili nisu usporedive“. „Nasilje koje čine strukture i moć države nije na istoj razini kao nasilje pojedinih skupina. U svakom slučaju, ne može se očekivati da će se spominjati tek nepravedne patnje samo jedne od strana. Kao što su poučili biskupi Hrvatske, “svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti ni etničkih, ni konfesionalnih, ni nacionalnih ni političkih razlikâ”, napisali su biskupi prije 25 godina u svojemu pismu, a citirao papa Franjo. Doduše, mnogi se ni u Hrvatskoj danas ne sjećaju toga pisma. Jedni zaborav pripisuju tome što je objavljeno 1. svibnja 1995., kada je bila i vojno-redarstvena akcija „Bljesak“, koja je svojim sjajem zabljesnula i u drugi plan potisnula biskupske riječi. Dok drugi tvrde da se radi o tipičnom oglušivanju na važne stvari. No, ako i jest tako, onda je Papin citat upravo sada pao na plodno tlo, jer osim se i Jasenovac i Stara Gradiška, koje je jučer pohodio njegov diplomat Lingua, nalaze na području koje je bilo obuhvaćeno Bljeskom, dolaze u trenutku kada je dvjema crkvama potrebno snažno zajedništvo.

Papine riječi kojima je pod brojem 253 u svojoj enciklici citirao hrvatske biskupe skinulo je i prašinu s imena šibenskog biskupa mons. Sreća Badurine, franjevca koji je, zapravo, napisao to pismo koje je Franjo sada citirao. Biskup Badurina nepravedno je zaboravljena figura iz naše novije crkvene i opće povijesti, jer je svojim životom i biskupstvom svjedočio da je moguće graditi mostove i u najtežim ratnim vremenima.

Danas vremena nisu ratna, no traže mostove. Posljednjih godina na očigled ih grade požeški biskup Škvorčević i episkop Jovan i to na vrlo trusnom području Jasenovca, koje se nalazi u njihovim biskupijama i eparhijama. Čine to mudro i napose evanđeoski, izbjegavajući zamke politike i društvenim prijepora. I takvo fino tkanje prepoznao je Vatikan i papa Franjo šalje svoga nuncija na zajedničku molitvu, kojom želi ispreplesti buduće odnose katolika i pravoslavaca, Hrvata i Srba na našim prostorima. Jer rane povijesti mogu biti izliječene samo duhom kršćanskog oprosta. U toj „matematici“nitko se ne bi trebao osjećati zakinutim. Jučerašnja zbivanja u Jasenovcu i Staroj Gradišci to zorno potvrđuju. Odnosno, kao što je rekao nuncij Lingua koji je ondje „došao razmatrati lice Krista patnika koji nažalost i danas nastavlja biti razapinjan ondje gdje se čini nepravda, gdje se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, gdje prevladava zloća ljudi“.

Crkva u Hrvatskoj, kao i Srpska pravoslavna crkva, mogu zato biti počašćene da Vatikan upravo računa s njima. I ustraju li, zajednički plodovi bit će nemjerljivi.