U vatrogasce primili piromane: za naša će se prava boriti i Kina
Lakrdija: serijski kršitelji temeljnih prava nagrađeni su članstvom u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda Saudijska Arabija zorno odražava apsurdnost UN-ova Vijeća
Bezbroj je primjera koji potvrđuju kako Kina i Rusija spadaju u skupinu teških kršiteljica ljudskih prava u svijetu. U ruskom slučaju to dokazuju brojne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, odnos prema opoziciji i kritičnim novinarima, dok su u kineskom slučaju kršenja ljudskih prava brojna i sveobuhvatna, u što spadaju ugnjetavanje, cenzura i manipulacije, a odnos prema protuvladinim prosvjednicima u Hong Kongu, kao i muslimanskoj ujgurskoj manjini na sjeverozapadu Kine samo potvrđuju takav zaključak.
Međutim, Opća skupština Ujedinjenih naroda upravo je izabrala Kinu i Rusiju u UN-ovo Vijeće za ljudska prava, ignorirajući žestoke kritike i upozorenja međunarodnih organizacija za ljudska prava. Uz Rusiju i Kinu u Vijeće za ljudska prava, a riječ je o tijelu koje bi trebalo skrbiti za ljudska prava diljem svijeta, pa i u kineskom Xinjiangu gdje Kina ima najmanje 380 logora za preodgoj muslimanskog stanovništva, izabrana je i Kuba, koja se u ovom slučaju solidarizirala s Kinom, podupirući kinesku “borbu protiv terorizma” i “radikalnog islama”, kako kineske vlasti nazivaju ugnjetavanje ujgurskog stanovništva u Xinjiangu.
Urušavanje sustava
I ovaj primjer pokazuje kako (ne) funkcionira UN-ovo Vijeće za ljudska prava, koje je način izbora svojih 15 novih članica, koje se biraju na trogodišnji mandat, pretvorio u međunarodnu karikaturu i negaciju načela zbog kojih je to tijelo osnovano, što samo dodatno oslikava aktualno urušavanje međunarodnog sustava i civilizacijskih vrijednosti. Naime, iako su članice Vijeća za ljudska prava formalno zadužene za promicanje i zaštitu ljudskih prava u svijetu, samo članstvo u Vijeću ne znači da članica poštuje ljudska prava s obzirom na to da se članice Vijeća biraju po regionalnom ključu u kojem svaka regija ima pravo na određen broj mjesta u tijelima UN-a, pa tako i u UN-ovu Vijeću za ljudska prava. I takav sistem onda omogućava da se zemlje pojedine regije unaprijed međusobno dogovore, nakon čega je izjašnjavanje samo formalnost.
Riječ je o tijelu koje bi trebalo skrbiti za ljudska prava diljem svijeta, pa i u kineskom Xinjiangu gdje Kina ima najmanje 380 logora za preodgoj muslimanskog stanovništva
Slučaj Saudijske Arabije zorno odražava apsurdnost UN-ova Vijeća za ljudska prava dovodeći u pitanje vjerodostojnost tog tijela i njegovu misiju. Prije nekoliko godina Saudijska Arabija izabrana je za članicu Vijeća za ljudska prava, unatoč svojim poraznim rezultatima u kršenju ljudskih prava, kao i za članicu UN-ove komisije o statusu žena, što je neshvatljivo i apsurdno s obzirom na položaj žena u toj zemlji i njihovu raširenu neravnopravnost.
Ovaj put, međutim, Saudijskoj Arabiji nije uspjelo dobiti dovoljan broj glasova za Vijeće za ljudska prava, što je vjerojatno posljedica šokantne likvidacije saudijskog novinara Jamala Khashoggija u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu, događaja nepojmljive okrutnosti, koji svjedoči o samovolji i osjećaju svemoći saudijskog režima koji stoji iza Khashoggijeve brutalne likvidacije. Samo u prošloj godini Saudijska Arabija pogubila je 184 osobe, što dodatno govori o neprimjerenosti te zemlje za tijelo koje bi trebalo skrbiti za ljudska prava.
Rusija, primjerice, koja je u istočnoeuropskoj skupini zemalja, ovaj put uopće nije imala protukandidata za dva mjesta koja su pripadala toj skupini, a uz Rusiju izabrana je i Ukrajina. Slično je bilo i u skupini koja obuhvaća zemlje Latinske Amerike i Kariba. Kuba, Meksiko i Bolivija tako su zauzeli tri raspoloživa mjesta koja pripadaju toj skupini.
Izuzetak je ovaj put bila azijska skupina, u kojoj se pet zemalja natjecalo za četiri mjesta. Na kraju su najviše glasova dobili Pakistan (169), Uzbekistan (164), Nepal (150) i Kina sa 139 glasova, dok je Saudijska Arabija doživjela neuspjeh osvojivši samo 90 glasova.
Apsurdno i nemoralno
Prilikom glasanja u pojedinim skupinama dolazi do pragmatičnih dogovora, u kojima pojedine zemlje pokušavaju ostvariti svoje političke i ekonomske interese, ali uz zajedničko žrtvovanje ljudskih prava i principa. Tako je, recimo, muslimanski Pakistan podržao kinesku kandidaturu ignorirajući kineske logore za muslimane, očekujući zauzvrat kinesku potporu u realizaciji pakistanskih političkih i ekonomskih interesa.
Zbog toga je Hillel Neuer, izvršni direktor UN Watcha, nevladine organizacije za ljudska prava, kazao kako je izbor diktatora za UN-ove suce za ljudska prava jednak izboru piromana za vatrogasce. Izbor Kine koja je kritizirana zbog postupanja prema etničkim manjinama i gušenja sloboda u Hong Kongu, a prošli tjedan 40 zemalja članica UN-a izrazilo je i ozbiljnu zabrinutost zbog zatvaranja ujgurskih muslimana u logore, Neuer je nazvao “logički apsurdnim i moralno opscenim”.
S njim se slaže direktor nevladine organizacije Human Rights Watch Louis Charbonneau, koji naglašava da “serijski kršitelji ljudskih prava” ne bi smjeli biti nagrađeni članstvom u UN-ovu Vijeću za ljudska prava. Charbonneau smatra da neuspjeh Saudijske Arabije, potvrđuje kako je potrebno imati više kandidata za mjesta u Vijeću jer bi u tom slučaju možda i Rusija i Kuba također doživjele neuspjeh.
– Nekonkurentna natjecanja poput ovog pretvaraju ovaj svjetski izbor u lakrdiju – poručuje Charbonneau.
Unatoč ovim upozorenjima najnoviji izbor članica UN-ova Vijeća za ljudska prava pokazuje da je sve više zemalja koje su spremne previdjeti i relativizirati kršenja ljudska prava zbog ostvarenja partikularnih interesa.