Nisam se okupao u Jarunu, a i neću, more je ipak ljepše
Novi igrač Mladosti Andro Bušlje, nakon Dubrovnika, privikava se na Zagreb i život na kontinentu
Bio je zvijezda vaterpolskog prijelaznog roka, barem kad su hrvatski klubovi u pitanju. Andro Bušlje (34), kapetan hrvatske reprezentacije i uz Maru Jokovića jedan od naših najtrofejnijih vaterpolista, nakon Juga, Posillipa, Olympiakosa i Pro Recca, dospio je u zagrebačku Mladost. Nedavno je pouzdani branič odigrao prvu utakmicu za žapce, ali debi u novom klubu protiv korčulanskoga KPK-a (21:7) nije bio dojmljiv. Andro je u dvije minute zaradio dva isključenja: – Napokon je počelo i nadamo se da će se prvenstvo odigrati do kraja. Što se tiče ova dva isključenja, nemam neki pametni odgovor, jednostavno se to dogodi ponekad – kaže uvijek smireni Bušlje.
Želio je ostati u Hrvatskoj
Imali ste ponuda više klubova ljetos, što je prevagnulo na stranu Mladosti?
– Ljudi iz Mladosti su me kontaktirali, razgovarali smo i ja sam na kraju, posebno s obzirom na ovu situaciju s koronavirusom i u dogovoru s obitelji, odlučio da je najbolje ostati u Hrvatskoj. Tu sam blizu obitelji, iako su mi supruga i dvoje djece ostali u Dubrovniku. Kćer Andreu upisali smo u prvi razred u Dubrovniku jer se tada nije ni znalo gdje će tata završiti. A kako će vam biti kad 5. prosinca 2020. s kapicom Mladosti u Dubrovniku zaigrate protiv Juga? – Ha, vidjet ćemo. Sigurno neće biti lako jer ipak sam ja počeo karijeru u Jugu i prilično dugo igrao dolje, ali igrao sam već u Gružu pod kapicom Olympiakosa, pa vjerujem da ni ovo neće biti posebno novo. Sad ste već malo dulje u hrvatskoj metropoli, postoji li neko zanimljivo mjesto u Zagrebu koje ste otkrili? Jeste li išli na Sljeme?
– Nisam zasad otkrio ništa specijalno novo jer puno sam toga već i prije vidio i obišao. Ali vjerujem da će sljedećih dana biti i takvih mjesta. A što se Sljemena tiče, nisam nikad bio gore, ali tu sam tek mjesec dana pa nisam ni imao puno vremena. Znate kako je, na početku su oni najteži treninzi.
Dosad ste bili u gradovima na moru, a sad ste prvi put na kontinentu. Može li vam Jarun zamijeniti more i jeste li se već okupali u zagrebačkom moru?
– Da, dosad sam imao sreće da sam živio u velikim i lijepim gradovima na moru tako da će ovo za mene biti jedno novo iskustvo. Uvjeren sam da će to biti pozitivno. Nisam se kupao u Jarunu, a vjerojatno i neću, ipak je more najljepše za kupanje. Može li Mladost ove godine preoteti Jugu naslov hrvatskog prvaka? – Vidjet ćemo. Nadam se da može, ali sigurno neće biti lagano jer Jug je odlična momčad, što Dubrovčani potvrđuju iz godine u godinu. Što kroz hrvatsko prvenstvo i Regionalnu ligu, što kroz Ligu prvaka. Naš ste najtrofejniji vaterpolist kad je u pitanju reprezentacija: od 23 medalje, koliko je osvojeno u Rudićevoj i Tuckovoj eri, vi ste sudjelovali u osvajanju čak 22. Koliko ono još imate klupskih trofeja?
– S Jugom sam osvojio devet hrvatskih prvenstava, šest kupova, jednu Jadransku ligu, jednu Ligu prvaka i Europski superkup; s Olympiakosom tri grčka prvenstva, dva kupa, dva grčka Superkupa i jednu Ligu prvaka. U Pro Reccu sam igrao samo europske utakmice, a Liga prvaka, na žalost nije dovršena... Dakle, ukupno je to 26 klupskih trofeja. Kad se gledaju medalje u reprezentaciji, onda jesam najtrofejniji reprezentativac, ali ako ćemo zbrajati i klupske trofeje, onda je tu ispred Joković.
Upisao je KIF
U Gwangjuu prošle godine najavili ste da će vam to biti posljednje Svjetsko prvenstvo? Je li se što promijenilo? Postoji li mogućnost da ostanete do EP-a u Splitu 2022.? – Daleko je Europsko prvenstvo, sad smo okrenuti Olimpijskim igrama u Tokiju, tj. kvalifikacijama. Nadam se da će se Igre održati i da ćemo mi tamo biti. Siguran sam da kvalitetu za to imamo.
Čime se kanite baviti kad jednom završite igračku karijeru? Hoćete li u trenere ili nešto drugo?
– Ne znam. Nadam se da to neće biti tako brzo, osjećam se odlično i mislim da mogu igrati još pet-šest godina. Možda i deset, ha-ha... Ali upisali ste višu trenersku školu? – Da, prije nekoliko godina upisao sam je pri zagrebačkom Kineziološkom fakultetu i nadam se da ću je završiti. A hoću li se time i baviti, ne znam – zaključio je stasiti Dubrovčanin, visok dva metra i težak 115 kilograma, s osvojenih sedam medalja najtrofejniji vaterpolist u povijesti svjetskih prvenstava.
Mogu igrati još barem pet-šest godina. Možda i deset, kaže Bušlje
Nadam se da će se Igre u Tokiju održati i da ćemo mi tamo biti, Siguran sam da kvalitetu imamo