Pandemija potiče agresiju i ugrožava mentalno zdravlje
Uvrede, iznude, prijetnje smrću... – zašto su članovi Stožera meta nezadovoljnicima
Što joj je sve izgovorio, ponavljati ne želimo jer smo kulturni, ali uvrede kakvih se preksinoć prije javljanja za N1 naslušala ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemka Markotić nisu joj prve. Prijetnje je već dobivala skupa s iznudom za novac u kriptovaluti, a nije ona nije jedini član Nacionalnog stožera koji se susreo s uvredama, optužbama i provokacijama. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak ranije je već kazao kako su i on i obitelj mu primili prijetnje smrću, a pismima su ga opsjedale i nezadovoljne mladenke koje se, zbog koronskih mjera, nisu mogle neko vrijeme udavati. Kako su se omiljeni heroji iz ožujka u glavama ljudi pretvorili u omražene likove, pitali smo stručnjake.
Ekonomska i psihološka kriza
– I dalje su članovi Nacionalnog stožera mnogima omiljeni, barem kulturnim ljudima koji ih cijene i znaju da rade težak posao – kaže nam psihijatar Miro Jakovljević, a mi pitamo čemu onda prijetnje. Neizvjesnost, tjeskoba, ekonomska i psihološka kriza ono su, kaže psihijatar, što ljude u ovom vremenu zapravo muči.
– U takvoj situaciji ljudi često puknu i nađu krivca u drugima. Ono što bi trebali raditi jest tražiti krivca u sebi. Nije, međutim, njihovo ponašanje čudno s obzirom na to da se na isti način razgovara, primjerice, i u Saboru te je klima slična na svim razinama. Na mentalno zdravlje nacije općenito se premalo misli, nemamo nijedan centar, a možda bi bilo pametno i da u samom Stožeru ima netko tko bi se bavio baš tim aspektom – govori nam psihijatar Miro Jakovljević, kojeg pitamo i zašto je opet veliki broj ljudi na društvenim mrežama dao potporu paru koji je preksinoć izvrijeđao Alemku Markotić, baš kao što je to bio slučaj i s porukama podrške Danijelu Bezuku koji je pucao na Markovu trgu.
– Svi smo mi umreženi i povezani te je jasno da mentalno zdravlje jednog čovjeka utječe na drugog. Primjerice, ako sam ja nervozan i razdražljiv, to će direktno utjecati i na vas, ako ste u komunikaciji sa mnom. Svojim primjerom najbolje možemo pridonijeti normalnom ponašanju jer napadati nekoga nije ništa drugo nego znak primitivizma. Moramo razvijati kulturu dijaloga – kaže nam psihijatar Jakovljević. A kad se promatra odnos ljudi prema Nacionalnom stožeru, pozornost treba obratiti na dvije ključne stvari, kaže psihologinja Mirjana Nazor.
– Stožer je kod određenog broja ljudi izgubio kredibilitet zato što su se neke od odluka koje su
donosili činile neobjektivnima. Dojam je bio da se nekome podilazi, dok se za druge nema razumijevanja, primjerice, kad je dozvoljena procesija na Hvaru. To je ljudima diglo tlak i razočarali su se, za što su, u principu, malo i sami krivi. Članove Stožera gledali su kao nadljude, odnosno mi smo sami od njih stvorili junake jer nam je u tom trenutku početka epidemije trebao osjećaj sigurnosti. E, sad su ljudi već umorni jer sve traje predugo i počeli su tražiti krivce. I najlakše je onda napadati nekog drugog, umjesto da se možda pomisli, radim li ja sve što treba da situacija s virusom bude što lakša – objašnjava nam psihologinja Nazor, koju također pitamo čemu čestitke onima koji vrijeđaju Stožer. Čudan je to, govori, način reagiranja jer trenutačno su po čitavoj Europi mjere oštrije nego kod nas.
– Mi kao da nismo spremni na slušanje, radije vrijeđamo, omalovažavamo, preko noći smo postali epidemiolozi i uzimamo stvari u svoje ruke. Ne želimo kritički promatrati situaciju pa smo se sad odlučili na otpor – govori nam psihologinja Mirjana Nazor. A zašto društvo baš tako funkcionira, pitali smo sociologa Dragana Bagića.
– Da će se stav Hrvata prema Stožeru promijeniti, nije ništa neočekivano. Imali smo šok na početku epidemije, bila nam je to nova situacija i vladala je atmosfera jedinstva. Definicija situacije sad se promijenila i to je prirodno, a i sam Stožer je možda tome doprinio pojedinim odlukama koje su branili, iako ih se stručno poprilično teško opravdavalo. U svakom slučaju, po istraživanjima koja su provedena, zapravo je samo manji broj ljudi izgubio povjerenje u strategiju borbe protiv koronavirusa – objašnjava nam Ljude u ovom trenutku muči neizvjesnost, tjeskoba, ekonomska i psihološka kriza sociolog Bagić pa dodaje kako negativne misli općenito dovode do frustracije, a onda i do agresije. Što se društvenih mreža tiče, Dragan Bagić ističe da je došlo do toga da je javni prostor svima dostupan te negativnosti koje bi pojedinci inače izrazili u krugu svojih najbližih, sad mogu izreći u javnoj sferi.
“Zdravlje gostiju prvo”
Nije Stožer ovih dana meta samo pojedinaca jer nezadovoljni su posljednjim mjerama i ugostitelji. Poruka odaslana iz zagrebačkog restorana La Štruk za “pretjerane, panične i nekontrolirane reakcije i mjere” završava u osobnom tonu: “La Štruk će preživjeti... A vi? Hm, to ostavljamo vama na dušu, ali nikad u životu ne bismo željeli biti vi, a svoju “porciju” dobilo je i vodstvo Nacionalne udruge ugostitelja, koje je upravo s Nacionalnim stožerom i dogovaralo mjere.
– To je, istina, bio više monolog nego dijalog, ali na kraju smo se složili jer je zdravlje gostiju na prvom mjestu. Restorani ni ranije nisu bili mjesto zaraze, koliko smo doznali samo dvoje zaraženih je dosad spominjalo da su bili u nekom lokalu, a sada s ovim mjerama je pogotovo sigurno. Ima još nekih nelogičnosti, vjerujemo da ćemo to s Nacionalnim stožerom razriješiti – kaže Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja pa dodaje da ugostitelji nisu epidemiolozi i nisu protiv Stožera.
– Ljudi samo rade svoj posao kao što ga radimo i mi. Pozivam, stoga, sve kolege da se suzdrže od komunikacije na osobnoj razini, spominjanja nečijih obitelji u bilo kakvom kontekstu i slično. Prozivke kakve su se mogle čuti oštro osuđujem – rekao je Medak. O kritikama nekih svojih kolega, kojima je i sam izložen, detaljnije nije želio ni tajnik Udruženja ugostitelja Split Stipe Jeličić koji je kratko kazao:
– Molim kolege da prestanu s teorijama urote i da se ponašaju kako epidemiolozi nalažu. Tražit ćemo dijalog i financijsku kompenzaciju, ali mi smo ugostiteljske, ekonomske i sličnih struka, a zdravstveni radnici nismo.