NE TREBA BAŠ SVE ISPROBATI NA SEBI – PAMETNI UČE OD DRUGIH

Ljudi se pri donošenju odluka često vode analizom štete i koristi, pa tako i kod odluke hoće li se ili pak neće pridržavati epidemioloških mjera uvedenih zbog pandemije novog koronavirusa. Nisu oni koji, primjerice, odbijaju nositi maske hrabriji ili neispranog mozga – kakvima se vole smatrati – narativom o opasnosti virusa, niti su oni koji se pridržavaju mjera slijepi sljedbenici odluka, nisu ovce. Iza njihove odluke stoji jednako vrijedna kalkulacija kao i kod onih koji odbijaju pridržavati se mjera. Odvagnuli su dobrobit za sebe, obitelj ili puku činjenicu da pošast treba zaustaviti da se život normalnije nastavi i zaključili da su benefiti mjera veći od štete i inkomoditeta koje one donose. No u tu jednadžbu treba uvesti još jedan element – empatiju i brigu za druge. Društvo funkcionira samo ako postoji konsenzus oko određenih stvari. Uvijek će biti osoba izvan tog okvira, no većina se mora slagati kako bi se društvo održalo. Život u zajednici podrazumijeva i određene ustupke i odricanje od određenih prava za dobrobit cjeline, u zamjenu za druge benefite koje im to društvo nudi. U ovoj situaciji, kad i Hrvatska bilježi rekordni broj novozaraženih, kad se govori o mogućem slomu zdravstvenog sustava, što će onda pogoditi sve, i one koji imaju perforaciju slijepog crijeva, karcinome..., a ne samo one s koronom, krajnje je vrijeme da se promijeni paradigma razmišljanja. Ljudi pri donošenju odluka koje mogu naštetiti drugima imaju tendenciju da se ponašaju kao da će naposljetku sve biti dobro, osim ako im nije jasno da će posljedice po tog drugoga biti zaista ozbiljne. Činjenica da je Hrvatska dosad bila pošteđena velikih brojeva umrlih, velikog broja ljudi koji mjesecima vuku tzv. dugačak COVID... sada se pokazuje kao otegotna okolnost jer nedostaje izravnog lošeg iskustva. A ne treba baš sve isprobati na sebi – pametni uče od drugih. Virus šire ljudi pa bi si oni koji se hvale individualizmom i slobodnom voljom trebali postaviti jedno jedino pitanje: je li moje pravo da živim na svoj način jače od prava drugoga na život? U ovoj situaciji svatko može biti dio problema ili rješenja. Ali i za to treba hrabrosti, strpljivosti, odricanja i čvrstog moralnog stava, i to više nego što je potrebno za puko odbacivanje mjera.

Treba postaviti pitanje: je li moje pravo da živim na svoj način jače od prava drugoga na život?